Općenito, slične stope krvarenja i trombotičkih događaja primijećene su za bolesnike liječene Pradaxom i varfarinom koji su bili podvrgnuti kirurškom zahvatu ili invazivnim postupcima, uključujući osobe koje zahtijevaju hitan ili veliki kirurški zahvat.1

Ako se u takvih bolesnika lijek ne ukine, bolesnika je potrebno učestalo nadzirati. Bolesnike liječene zonisamidom, osobito pedijatrijske, potrebno je pozorno pratiti zbog pojave znakova smanjenog znojenja i porasta tjelesne temperature, osobito za toplog ili vrućeg vremena.

Pogađaju gotovo sve bolesnike liječene levodopom tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Uz pomoć kompjutorizirane tomografije sa snopom elektrona (EBT) utvrdili su da hemodijalizirani bolesnici liječeni sevelamerom imaju u odnosu na bolesnike liječene s vezačem fosfata koji sadrži kalcijeve soli, bitno manji sadržaj kalcija u aorti i koronarnim arterijama, a elastičnost velikih arterija bila je očuvanija (23).

Multicentrične studije kojima je bio obuhvaćen veliki broj bolesnika, pokazale su da bolesnici s kroničnim zatajenjem bubrega koji su dijalizirani pomoću visokoprotočnih sintetičkih ili polusintetičkih membrana, imaju manju stopu poboljevanja, bolničkog liječenja i smrtnosti u odnosu na bolesnike liječene s niskoprotočnim nemodificiranim celuloznim membranama.

Stopa kliničkog uspjeha na kraju studije iznosila je 57,6 posto (95/165) za bolesnike liječene linezolidom u odnosu na 46,6 posto (81/174) za bolesnike liječene vakomicinom, što predstavlja statistički značajno veći klinički uspjeh