Posljedično takvom ustroju stranke, u njoj još uvijek žive ostaci boljševičkog političkog smeća, skrivenog u mentalnom sklopu, a vidljivog u formi djelovanja, ne samo Mirka Golovrškog.

Pojam totalitarizma ključan je za bitno razumijevanje boljševičkog komunizma, središnjeg fenomena 20. st.

Tu treba napraviti razliku između komunizma boljševičkog tipa i slobodarskog komunizma.

Dakle suprotno od boljševičkog principa centralizirane države koja naređuje i provodi odluke u ime radničke klase.

Datum održavanja Kongresa odgođen je za 7. studenog, a 6. studenog (24. listopada po julijanskom kalendaru), nakon što je policija zauzela redakciju boljševičkog glasila " Pravda ", Trocki daje signal za ustanak.

Nakon krađe atomske tajne i izgradnje atomske bombe od strane agresivnoga boljševičkog SSSR-a, Zapad a i cijeli svijet su se iznenada našli u najvećoj prijetnji od svoga postanka, od prijetnje potpunog uništenja uslijed atomskog rata.

Ruska revolucija, ponekad nazvana Ruska revolucija 1917, je naziv za period političkih previranja u Rusiji godine 1917. koje su započele zbacivanjem monarhije na čelu s carem Nikolom II., a završile zbacivanjem privremene vlade i uspostavljanjem boljševičkog režima koji će kasnije prerasti u Sovjetski Savez.

Neki od uhićenih anarhista vjerovatno će proglasiti štrajk glađu kao jedino sredstvo borbe protiv boljševičkog pokušaja da zatru uspomenu na Lava Čornog kojeg su gnjusno usmrtili.

Izazovite boljševike da ih pokažu, i nek se čuje glas svakog pravog revolucionara i ljudskog bića u općem protestu protiv nastavka boljševičkog sistema gnjusnih umorstava političkih protivnika.

Državno tužilaštvo Rusije je reklo da ruski car Nikolaj Drugi, njegova žena i petoro dece, koje su boljševici ubili, ne mogu biti proglašeni žrtvama političke represije, jer nema dokaza da je postojala naredba boljševičkog suda ili vansudskog tela da se car i njegova porodica pogube.

Isto tako, CNT - F. A. I je bio i u sukobu s Komunističkom internacionalnom zbog otvorene kritike ruske revolucije, tj. boljševičkog državnog udara.

Detaljnu istoriografsku i teorijsko-filozofsku rekonstrukciju dinamike revolucionarne utopije i vlasti videti u: Milan Brdar, Praksis odiseja: studija nastanka boljševičkog totalitarnog sistema 1917 - 1929, Beograd: Službeni list SRJ, tom I-II. 15. U Žižekovoj analizi Lenjina nema ni traga kritičke distance svi Lenjinovi stavovi, pa i međusobno suprotstavljeni, su primer dijalektičkog osećanja realnosti, a njegovi argumenti se prihvataju zdravo za gotovo.

Na kraju, kako Hebranga nisu ničime mogli partijski uprljati, odvedoše ga udbini likvidatori, kao u filmovima o Al Caponeu, i ubiše tog boljševičkog komunista, koji je između ostaloga želio i da Hrvatska ima svoju povijesnu granicu do Zemuna, odnosno da joj pripada povijsno njen teritorij Srijem.

Tamo je uređivao novine Golos Truzhenika (Glas radnika), a kasnije Dielo Trouda-Probuzhdenie (Buđenje radničke svijesti) sve do svoje smrti 16 travnja 1950. Njegova najznačajnija djela su Giljotina na djelu (1940.), povijest dvadesetogodišnjeg Boljševičkog terora u Rusiji, Konstruktivni anarhizam (1952.) i sveobuhvatni izbor spisa Mihaila Bakunjina, Politička filozofija Bakunjina Znanstveni anarhizam (1953.).

Dijete KGB-a - koje je uvidjelo da je prošlo vrijeme Boljševičkog komunizma i da se jedino uz jedan reformirani i rafinirani način u sklopu nekog feudo-kapitalizma može zadržati diktatura.

Ostavite se manijakalnog titovskog i boljševičkog ludila zbog samog spomena Jasenovca različitog od 67 godina nametane isključivo zločnačke konotacije (koja je nasušno trebala jedino boljševicima).

Kao dio fundamentalističke pravoslavne sekte, obitej Likov je u izolaciju pobjegla zbog boljševičkog represivnog režima, a do nje nisu stigle informacije čak ni o Drugom svjetskom ratu.

Zapad se u to doba opredijelio umjesto ratne opcije pri slamanju komunizma, na mirnu metodu mijenjanja komunističkih sustava u koje je spadala i boljševička Brozova Jugoslavija, koja je poslijeratno razdoblje i učvršćenje boljševičkog sustava uz likvidaciju protivnika provodila na najgori mogući agresivni, nehumani i zločinački način.

Naprotiv, strukture u Republici Hrvatskoj, koje su preplavljene bivšim jugokomunističkim kadrovima, i doušnicima komunističke tajne policije, korumpirani kakvi jesu, ne prezaju od otvorenog bojkota u procesuiranju komunističkih ratnih zločinaca s prostora nekadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, i medijskog zataškavanja zločina boljševičkog titoističkog režima od 1945. do 1990. godine.

Sve stranke su boljševičkog tipa, a u njima vlada malobrojna vrhuška, koja želi steći što viši i unosniji državni položaj, a na drugoj je strani poslušno članstvo.

Obrativši se skupu i kao izaslanik Iva Josipovića, predsjednika RH, Stjepan Mesić se osvrnuo na aktualne prilike u nas i naglasio da je na djelu vrlo šarolika koalicija koja ima za cilj umanjiti značenje antifašizma i diskvalificirati ga stalno ga izjednačavajući s komunizmom, uz istodobno bespogovornu osudu komunizma kojeg se izjednačava s nacifašizmom. U Hrvatskoj nema i ne može biti razloga da se antifašizam izjednačava s komunizmom, posebno ne onim boljševičkog tipa, te da ga se na taj način diskvalificira rekao je Stjepan Mesić, ocijenivši antifašizam kao jednu od temeljnih vrijednosti na kojima je sazdana današnja Europa.

Dakle, za trajanja boljševičkog ili jugoslavenskog sustava, ali samo u tome vremenu, bilo je nekih stvari, koje se ne može okarakterizirati drugačije (kad bi se samo moglo) nego kao zločin, ali ne kao sistemski zločin, jer, već smo vidjeli, to nije izraz politike nego eksces - ma kako masovan mogao biti.

Tu je vrbovan od Britanskih agenata provokatora, masona iz boljševičkog vrha, na čiji nagovor je postao komunist i višestruki agent, svelikim izgledom za uspjeh u karijeri.

Antifašističke borbe tj. boljševičkog ustanka, koji je za cilj imao ciljem širenje komunističke ideologije.

Dakle, kad bi se itko držao takve zločinačke logike, onda bi danas Hrvati imali posve isto legitimno pravo smaknuti sve inačice komunista (i njihove potomke) koji ikad postojaše u Hrvatskoj (zbog boljševičkog divljanja nad Hrvatima i smaknuća 150.000 Hrvata 1945.).

Malatesta je isticao da apologeti Francuske revolucije falsificiraju ulogu terora, i da se za njima povode neki predstavnici boljševičkog programa.

Na takav stav bitno je utjecao i povratak boljševičkog revolucionara Vladimira Iljiča Lenjina iz švicarskog egzila u Petrograd 16. travnja 1917. Do Lenjinova povratka boljševičku politiku određivali su ljudi poput Lava Borisoviča Kameneva i Josifa Visarjonoviča Staljina, koji su bili skloniji uvjetnom podupiranju Privremene vlade i stvaranju zajedničkog bloka s menjševicima i socijalnim revolucionarima.

Smeta im zbog toga što su sve to partije boljševičkog tipa, kojima je od svega najvažnija vlast nad čitavim društvom.

Početkom dvadesetih godina 20. st. su boljševici u tadašnjoj bivšoj Rusiji poveli rat protiv seljaštva jer su se mnogobrojni seljaci pobunili protiv boljševičkog režima komunističke partije na čelu s Lenjinom koji je po programu Manifesta komunističke partije od Karla Marxa pristupio razvlaštenju seljaštva i oduzimanju poljoprivrednog zemjišta koje si je seljaštvo samo izborilo u Oktobarskoj revoluciji 1917. kada je oduzeto od feudalnih veleposjednika. Narodna vlast je protiv pobunjenih sela koristila i bojne otrove, a zarobljeni seljaci su nakon skršenog ustanka masovno strijeljani u znak kazne, odmazde i osvete, a poljoprivredna zemljišta su konfiscirana i podržavljena.

Povijesna svijest o našoj pripadnosti u narodnom pamćenju i u rodoljubnim i slobodarskim težnjama osviještenih građana nadživjela je mračnu eru balkanskoga i boljševičkog civilizacijskog pada i moralne degradacije.