Ovdje u Boljunu, lokalni seljaci okupljeni u bratovštini odlučivali su o uzdržavanju svećenika (mimo skromnih prihoda koje su svećenici imali od naknada za mise, vjenčanja, pogrebe, kod blagoslova kuća i usjeva), o davanju u zakup crkvene zemlje i drugih nekretnina u vlasništvu Crkve. Crkvena imovina bila je pod upravom starješine i dva prokuratora, dok je nadzor crkvenih knjiga vršio generalni vikar Pazinske knežije ili puljski biskup, piše autorica Mirjana Sladonja, nakon pomnog pregleda knjiga pisanih hrvatskim jezikom i glagoljicom.

Lijep pozdrav Boljunu i svima blogerima:)))) (jednokrili Andjel 15.12.2009., 03:51:49)

Nakon izmjena u mjesnoj nadležnosti općina i formiranja novih općina u siječnju 1922. godine (Dekret od br. 22 od 19.1.1922) Civilni komesarijat u Pazinu bio je nadležan za područje općinskih uprava u Pazinu, Tinjanu, Žminju, Boljunu, Labinu, Plominu te općinama Sušnjevica i Draguć, formiranima 1922 godine.

Od niza starih zapisa pisanih u Boljunu, većinom knjiga raznih bratovština, postoji i takozvana« Boljunska kronika ».

Danas je u Boljunu najnaprednije područje - mjesno groblje.

Istu epidemiju, vjerojatno kuge ili kolere spominje grafit iz iste godine u Boljunu.

Radi njezina su se suzbijanja otvarali antituberkulozni dispanzeri, i to u Pazinu i Rovinju (1926), u Puli (1927), na Malom Lošinju (1928), u Kopru (1920), Labinu (1932) i u dr. istar. mjestima (Vodnjanu, Barbanu, Savičenti, u Cresu, Nerezinama, Tinjanu, Boljunu, Žminju, Lanišću, Buzetu, Roču, Poreču, Višnjanu, Motovunu, Vrsaru i dr.).

Prema popisu, u općini Lupoglav stanovništvo je naseljeno u osam većih naselja u Boljunu, Boljunskom Polju, Brestu pod Učkom, Dolenjoj Vasi, Lesiščini, Lupoglavu, Semićima i Vranji.

Kad smo kod obitelji Barbo, svojedobno su upravo oni bili vlasnici velikih posjeda u Belaju, Boljunu, Motovunu, Pazu...

Vratimo se Boljunu i fotkama; ono što sam postavio je samo mali dio i pomalo je šteta što su morale biti jako smanjene... evo još nekoliko:

Treći svećenik prekrši Božju zapovid " Ne poželi žene bližnjega svoga " (Pavlović u Boljunu, Istra) a on i dalje drži mise?

Dugo vrijeme je ta utvrda (kao i one u Kršanu, Kožljaku i Boljunu) bila crta razgraničenja između venecijanske i austrijske Istre i kao takva često bila poprište krvavih sukoba.

Od ožujka 1923. djeluju općinske uprave u Pazinu, Tinjanu, Žminju, Boljunu, Draguću i Šušnjevici (kotar Pazin), Labinu, Plominu (kotar Labin), Poreču, Vrsaru (kotar Poreč), Bujama, Novigradu, Grožnjanu, Umagu i Brtonigli (kotar Buje), Motovunu, Oprtlju, Višnjanu i Vižinadi (kotar Motovun), Puli (kotar Pula), Barbanu, Vodnjanu i Svetvinčentu (kotar Vodnjan) i Kanfanaru, Balama i Rovinju (kotar Rovinj), a 1938. ili 1939. formira se općinska uprava i u Raši.

- Na manifestaciji koja se zove Zasopimo i zakantajmo po stare užance u Boljunu, Noel Šuran, jedan od osnivača Veje, imao je ideju da i mi nastupimo.

Upravo je u njegovo vrijeme dograđena župna crkva u Boljunu (1640. - 1641) a 1641. na vanjski je zid crkve ugrađen križ s latinskim natpisom i glagoljicom.

Upravo je Ulrich I ovdje sagradio jaku utvrdu iz koje su se nadgledali putevi prema Boljunu i Čepićkom jezeru.

Na području Porečke i Pulske biskupije sv. Juraj se časti u Rovinju gdje je, uz sv. Eufemiju, suzaštitnik grada, zatim u Oprtlju, Boljunu i Starom Pazinu.

Tako se mise slave u Lupoglavu, zatim u Vranji i Boljunu.

Po popisu iz 2001. u selu je živjelo 73 stanovnika, dok je u Boljunu za vrhunca njegove samostalnosti živjelo 130 obitelji.

Prema izvorima iz fonda (1929.) na području pazinske tenenze djelovale su stanice u Pazinu, Boljunu, Tinjanu, Pićnu, Cerama, Draguću, Svetom Petru u Šumi, Novakima i Šušnjevici.

Od reprezentativnih sačuvanih primjeraka srednjovj. vrata treba istaknuti tzv. Torion u Motovunu (XVI.st.), tzv. Rimska vrata u Pićnu (XII XIV. st.), glavna gradska vrata s propugnakulom u Pazinu (XV. st.), Boljunu (XV. st.) i Humu (XVI.st.), vrata na kaštelu Soardo-Bembo u Balama (XIV. st.).

Ovaj sam odgovor napisala boljunu - pa razmislila: Zašto bih vas, uvaženi, uskratila za takav odgovor?

Večeras je na prvom programu HRT-a emitirano Globalno sijelo s prilogom o meni, mojoj pošti u Boljunu i mojim pjesmama.

Istre, sa središtem u Boljunu, prema upravnoj podjeli većim dijelom na području općine Lupoglav.

Ne čujem ju, jer sam okupirana mišlju kako javiti boljunu da sam susrela Emsudu, a da za taj moj čin ne sazna njena mama, ali ni ona

Osamdeset osmogodišnji Ecio Jačić cijelo vrijeme živi u Boljunu.

Kad sam došao iz vojske 1946, u Boljunu je bilo više od 30 mladića od 16 do 30 godina, a danas tek pokoji mladić.

Učenici i djelatnici su se radovali i bivšim učiteljima, ali i ravnateljima, Margariti Fioretti-Buršić i Ivanu Boljunu.

Nakon Mise i hodočasničkog blagoslova nas 84 krenulo je prema Boljunu.

U Boljunu smo spavali u crkvici.