No Bill ništa samo je stajao, činilo mi se kao da me gleda ravno u oči, ali rekla sam sama sebi: - Karla, koju ti imaš maštu.Bill je šutio i onda progovorio zbunjenim glasom: - Hmmm, hmm, mmmm.... Imam jednu želju.Može li ova prekrasna djevojka sa smeđom kosom i crnom majicom doči na pozornicu.Sve fanovke su počele trčati, no ja sam stajala i primjetila da me Bill zaista gleda u oči i da to nije moja mašta.Rekao je: - Da, ti, ne boj se, dođi ovdje.Pokazala sam rukom na sebe i on je potvrdio: - Da, ti.Mama je krenula zamnom, no rekla sam: - Molim te.Shvatila je moju poruku i ostala stajati, vidjela sam da je presretna zbog mene.Došla sam na pozrnicu sva uplašena.Bill je to pimjetio i rekao: - Hajde, nemoj se bojati, sve je uredu.Stala sam pred njega, a on me pitao: - Eii bombončiću kako se zoveš? Nasmiješila sam se i rekla Karla. - Waauuu.Imaš tako prekrasno ime, a i kakvo bi ime mogla poželjeti ovakva ljepotica.Nasmiješila sam se.Samo je viknuo Gustav Zajedno smo otpjevali Spring nicht.Kada sam se okrenula kako bih otišla, Bill je viknuo: - Karla Okrenula sam se, došao je do mene te mi šapnuo na uho da ga poslije koncerta pričekam ispred pozornice.Gledao me duboko u oči nekoliko sekundi, a onda su njegove usne krenule prema mojima, poljubio me.Još smo se malo gledali, a ona je došao Tom: - Khm, khm... Oprostite što vas prekidam, ali na koncertu smo.Bill je brzo promrmljao: - Da, naravno.Pogledao me, i ja njega.Moja mama se rasplakala od sreće i u suzama nadodala: - Karla, moja Karla.Zagrlila me.Cijeli koncert sam pijevala i uživala u svakom Billovom pogledu upućenom meni.Kada je došao kraj koncerta, pokušala sam što tiše mami reći da moram čekati Billa.Ona je išla samnom.Bill je mene i moju mamu pozvao iza pozornice..