O glupačo, močvarna gusko u nijemom filmu, strankinjo kose od algi i šiblja - budućnost smo ostavili da umre kao afričko dijete a ona nas je čekala, Marta, do zadnjega daha, i mi smo mogli postati djeca, njezina čeljad, znojna i gola kao anđeli pred grimiznim oltarima kao zečevi, kao glupi hedonistički glodavci, rumeni kao krljušt i oštri poput peraja škarpine, užareni od mirisa nadražujuće soli u navalama silnih valova poput lavova, u bijelu pucketavu pjenu obavijeni na kamenu jednog osunčanog žala što suši vodu i nadražuje kožu