Šta radim? Poslije " napornog " vikenda, odlučili smo dan provesti u krevetu (iznenada sunce poslije oluje). Definitivno cio dan.Kad ono, zvono naših vratiju oglasilo se već u 08:30 h. Pajdo? Moj frend s posla na kojem sam se uspio zadržati svega jedan dan, jer 360 radnih dana (i noć je u pitanju) za pišljivih 2000 kn.Zdravlje iscrpljenošću noćnim radom i tako je već sjeb..., ali money je ipak malo pre malo.Kad je već tu... tko drugi no Pajdo... nije loša ideja da mog voljenog M. ostavimo da nakon 20 radnih dana bez dana predaha, odspava, ako treba cijeli dan.Njegov izbor.Tako ti je Pajdo samnom i princezom Lele otišao do velikog parka (nije vjerovao da tamo abitavaju i kornjače), što se Lelici izuzetno svidjelo pošto se ponovo tijera.Srečom još nisu pravi dani.Od sutra je na lajni (jadna) i to samo šetnjama po parkovima gdje znamo da nećemo sresti velik broj muškaraca.Žalim Lele, ali Bonny i Claid su bili dovoljno, a i sama si jedva podnijela trudnoću.Ja te želim još u našoj maloj familiji.Još te ne želim mijenjati.Želim tebe, veliku mazu, koja M. svaki dan točno u vrijeme tvog dolaska, stoji pred vratima i maše repom.Sat ti nije potreban, ona ti je orijentacija.Vijerojatno joj po cijele dane pomalo i dosadim, bez obzira što je hranim i šetam, ali je ponosna (vidi se kilometrima) kad je M. prošeta barem oko zgrade.Za njegovu večernju masažicu - prodaje se u tren - te se večer mota oko njega.Volim ih oboje.Neznam koga više? Dal Lele što se znamo 9 godina i mogu joj viknuti, te bit poslušan, ili kad je maziš oko ušiju i osjetiš vibru koliko uživa, što ujedno prelazi na tebe (terapija), te s njom kad razgovaram imam osječaj da me razumije više od ljudi.Dok kod M. je drugačije.Prvih pola sata ulaska u kuću poslije posla najbolje je ne postaviti niti jedno pitanje.Dat mu oduška.Pristajem.Dam ja njemu pol sata odmora od svega (relax), ali se onda priljepi za net.I tako klinac.Njegovih se pola sata oduži na cijelo popodne/večer, sve dok moji kapci ne postanu toliko teški, da se jednostavno zalijepe.Ipak je drag.Jutrom se nikad nisam probudio otkriven.Uvjek neka deka preko mene.Lele je sigurno nije stavila.Ipak, srećom, tv kod nas ne postoji.Internet.Njegova mana.Vijesti iz cjelog svijeta na jednom mjestu.Htio bi sve informacije u svojoj glavi.Eeee, ne može tako.I moja malenkost se nalazi u istoj prostoriji, šutke, promatrajući kristale ili čitajući neku knjigu o samima.Fali mi dijalog koji smo imali.Jesu? Znam, moja pitanja i jesu nekad glupa poput mene, ali to je časkanja radi.Znak da te trebam, želim... Ni internet, ni knjige, ni kristale.Želim tebe, kao čovjeka kojeg poznajem..