moram priznati da svjesno i namjerno zabrijavanje nije iziskivalo nikakav ekstra napor... tako da sam izenađena razultatom... do pola dana... ali kako to uvijek biva u životu, u kojem ne vrijedi varijabla kontroliranih uvjeta nego se sve svede na okolnosti.. sve je otislo u qrac.. ukratko. jasno se manifestirala moja stara boljka gdje pokušavajući ugoditi svima u jednom trenu shvatim da baš nitko nije zadovoljan i da se baš svi ljute na mene.. pozitivno u svemu je da sam reagirala skroz netipično za mene... došla sam doma.. odvrnula ninu simone.. stala pod tuš i tamo se zadržala dobrih 20 minuta uz isprike žednima u svijetu koje nekako uvijek vidim kad se bahatim s vodom (toliko o osjećaju krivnje kod fuxe... prisutna je za apsolutno sve.. uključujući i obespravljene, bijedne i potlačene u svijetu)... oslobodivsi se razmisljanja, pjevušeći ain ' t got no.... vjerojatno naljutivši par susjeda sa arlaukanjem na dio i ' ve got my boobs... došlo mi... odjenuh omiljenu pamucnu majicu, toliko rastegnutu, ispranu i ispucalu... ali meni toliko dragu da je jednostavno ne mogu baciti... mozda zato jer na njoj pise... brain is a wonderful thing to waste.. napravih si cedeviticu.. pogledah što ima na teveju... nat mač... bacih se na svog dragog.. koji me je dočekao spreman kao i uvijek uostalom... onako spokojan, njezan i udoban.. prepustih mu se, potrbuške, kako uvijek spavam... zagrlivši svoje jastuče... utonuh u dubok i ozdravljajući san...