Više od tisuću godina služili smo se pismom, ne jednim, nego trima-četirima: glagoljicom, ćirilicom (bosančicom), arabicom, latinicom.
Više od tisuću godina služili smo se pismom, ne jednim, nego trima-četirima: glagoljicom, ćirilicom (bosančicom), arabicom, latinicom.
U razvoju naše književnosti javlja se fra Matija Divković (u Veneciji tiska prve knjige na narodnom jeziku pisane bosančicom), franjevci Pavao Papić i Stjepan Matijević, Filip Lastrić (historiografsko djelo tiskano u Veneciji...).
To je ispravljeno izdavanjem reprezentativnijih i znanstveno bolje obrađenih zbirki u izdanju Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, koje je uredio Gregor Čremošnik, 1948 - 1952. Politička dimenzija o " nacionalnoj " atribuciji tih bosančicom pisanih tekstova ostaje i dalje prijeporištem među hrvatskim, bošnjačkim i srpskim paleografima.
Vareški župni ured posjeduje i danas jedne od najstarijih matica u Bosni i Hercegovine, prva potječe iz 1643. godine, a pisane su i bosančicom, latinskim i hrvatskim jezikom.
Od pisama, osim latinice, koja prevladava, dokumenti su pisani glagoljicom i bosančicom.
Posebno poglavlje posvećeno je najstarijemu i najvrednijem povljanskome spomeniku - ranokršćanskoj bazilici iz V. ili najkasnije VI. stoljeća, benediktinskome samostanu, Povaljskoj listini ili Povaljskome kartularu te jednome od najstarijih spomenika pisanih bosančicom Povaljskome pragu.
Također, u Turnju nalaze se glagoljski natpis iz XVIII. st. kao i dva natpisa pisana bosančicom iz XV. st.
Osim najstarijih, najveći je dio pisan bosančicom, a gnomskim iskazima o životu i ljudskoj sudbini neki dosižu i umjetničku vrijednost (koja je inspirirala Maka Dizdara, hrvatskog i bošnjačkog pjesnika i sastavljača antologije starih bosanskih tekstova).
Ove matice koje se čuvaju u samostanu u Kraljevoj Sutjesci predstavljaju pravo povijesno blago jer su pisane bosančicom, pismom svećenika glagoljaša po kojima je poznata i Vinica i Roško Polje.
U Matici krštenih kapelanije Tučepi upisao je bosančicom: br. 144. " 1697. g. na 6. listopada Ja fra Ludovik Lalić iz Ružića krsti Katu kćer Ivana Lucića i njegove žene Filipe.
Među knjigama nalaze se i neki neprocjenjivi primjerci, od djela Fausta Vrančića i Ruđera Boškovića, preko Marka Marulića, Frane Petrića, Petra Katančića, Gazophylacium Ivana Belostenca, pa do knjige Matije Divkovića tiskane bosančicom, kao i zbirka rukopisa na glagoljici.
Hodavendija, pobočnik bosanskoga paše Sofi Mehmeda, musliman iz Bosne, piše 20. rujna 1589. mletačkomu providuru u Zadar po dva pisma turskim pismom i bosančicom.
Od Kačićevih pisama znamo samo za dva, koje je 1923. objavio fra Karlo Eterović u njegovu životopisu: prvo je Kačić u mlađim godinama pisao na talijanskom jeziku, a drugo u starijim godinama hrvatski bosančicom.
Pisalo se papiru, drvetu i kamenu - natpis na križu u Blaževićima iz 1676. godine pisan je bosančicom.
No, previdjeste da su Hrvati tada pisali i glagoljicom i bosančicom, odnosno i drugim pismima i grafemima, a koja nisu bila latinica.
Natpis na svetištu Župne crkve, ostali spomenici (oltari, slike) u župnoj crkvi, crkva Sv. Fabijana, Kameni luk natpis bosančicom, nekada kapelica Dušice, groblje općeg sela i ostaci Antičke vile kod Gospe u Siti.
Od njih je natpis uzidan visoko iznad pobočnih vrata, i to naopako napisan bosančicom:« OVO JE CRKVA SVE (TOGA) IVANA ».
Zbog toga je Državni arhiv u Zadru, kada je od Jugoslavenske Akademije dobio stare matične knjige s upisima glagoljicom i bosančicom, takve knjige grada Splita preko muzeja grada Splita, u kojem su se nalazile ostale stare splitske matice, predao Arhivu grada Splita.
Povaljska listina posjedovna je isprava benediktinskoga Samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, napisana na listu pergamene hrvatskom ćirilicom (tzv. bosančicom) 1. prosinca 1250. godine.
Prve podatke o njima pruža molba svećenika makarske biskupije poslana rimskom Zboru za širenje vjere iz Makarske 20. studenoga 1697, na kojoj su potpisi bosančicom sedmorice glagoljaša, od kojih šestorica Zagvoždana: don Marka Čagljevića, don Matija Pipličića, don Marka Režića, don Stipana Budića, don Mije Mušića (Mucića?) i don Stipe Čagljevića. [ 84 ]
Dapače, zagvoški župnik don Petar Čagljević g. 1657. toliko se osjećao siguran, da se je usudio organizirati tajno prenošenje mletačke diplomatske pošte preko Zagvozda za mletačke predstavnike u Drinopolju, o čemu se je sačuvao dokumenat u arhivu trogirske obitelji Garagnin-Fanfogna koji objavljujemo u prilogu. [ 29 ] Šezdestih i sedamdesetih godina 17. stoljeća u Podgori župnikuje i bosančicom upisuje podatke u podgorske župske matice don Juraj Režić Budić iz Zagvozda, a u tim se upisima kao kum spominje i " Andrija Čelanović Perov, đak iz Zagvozda ", [ 30 ] koji je zacijelo tada kod don Jurja svršavao svoje bogoslovne nauke.
Pa govorim to je na latinskom i grčkom se kaže Serbia, Servia, Surbium..., a ne na srpsko-slovenskom, staroslovenskom, " bosančicom,....
Uz sve to, epigrafski natpisi na stečcima pisani su takodjer bosančicom.
Za korištenje spomenutog gradiva potrebno je poznavati i mnoga pisma, budući su podaci pisani različitim pismima: latinicom, glagoljicom, bosančicom, ćirilicom i goticom.
Zasebnu cjelinu čine hrvatskom ćirilicom ili bosančicom pisani tekstovi na području Bosne i Huma, od kojih su najpoznatiji tekstovi Povelja Kulina bana iz 1189., kao i niz spisa naravi diplomatsko-trgovinske, te vjerskonabožne za potrebe krstjana Crkve bosanske.
Bosančicom je pisan i »Poljički statut« (XV. st.) te dubrovački »Libro od mnozijeh razloga« (1520) (v. dolje)..
Odredbe splitskog sinoda 1688 g. su prevedene na hrvatski jezik i napisane bosančicom za potrebe " klera harvaskoga ", a u odredbama se naglašava da je " Stipan Kusmi arhibiskup splicki inada solinski i sve hrvacke zemle ", a ndbiskup spltski Cupilli sam sebe 1714 g. titulira se kao " po milosti Božjoj i Svetoga Pristolja Apostolskoga Arbiskup Spliski, parvi Dalmacie i sve Hrvacke zemlja "
Konačno, njena tužna priča biva iskupljena činjenicom da je zapisana tim prekrasnim ženskim pismom bosančicom, i da je rezultirala jednako prekrasnim ženskim djetetom Almasom.
Po Fortisovoj bilješci izvorni tekst Hasanaginice mogao bi biti zapisan ćirilicom, zacijelo bosančicom uobičajenom na poljičkome području.
Drugi reljefi na oltarima ili po kamenim dijelovima špilje prikazuju, među ostalim, ranokršćanskog anđela s globusom i križom ili pisane grafite bosančicom.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com