Evo i mog kratkog osvrta na jučerašnji maraton Traversee du Lac St Jean, Canada.. dakle, start je bia u 8 ujutro na obali rijeke Peribonke (dizanje je bilo u 4 ujutro).. zbog problema s vidom, već sam na početku ostala oko 200 m (promašila sam bovu pa sam se morala vraćat)... kasnije sam se nekako snašla i počela dostizat plivačice.. temperatura vode je bila između 16 i 20 stupnjeva.. već nakon 4 sata počela sam osjećat jake bolove u mišićima, vjerojatno uzrokovane stalnom promjenom temperature vode iako sam u tom trenutku mislila da mi to ne smeta.. nakon 6 sati sam već bila i ispred jedne Kanađanke te smo nastavile plivati paralelno jedna s drugom udaljene oko 150 m.. kasnije mi se približila te smo skupa plivale nakon 7 sati trke.. uspjele smo dostići i Argentinku koja je bila 10 min ispred nas tako da smo zadnjih 500 m, označenih kao Sprint, plivale skupa.. već nakon 6 ipo sati sam bila premorena i mislila sam da neću doći do kraja.. bila je to definitvno moja najteža utrka.. teško je zamislit da su tri cure izjednačene nakon 8 sati p livanja u vodi prosječne temperature 18 stupnjeva.. na kraju smo se okrenile oko zadnje bove.. krenilo je najtežih 100 m u mome životu.. dala san i 110 %.. 10 m ispred ciljne ploče, bila san pola metra isprid njih.. i onda najedanput san se ugasila.. dobile su me obe za oko pola metra.. nakon 8 h i 15 min.. nakon šta san takla ploču, pokušala san se za nešto uvatit, no to je puklo i počela san tonit.. više nisan imala snage za ikakve pokrete.. dovukli su me do stepenica i pokušala san izać, no bilo je to previše.. izvadili su me i, dok mi se glava nekontrolirano okretala, vodili su me u hitnu.. na sreću sve je dobro završilo.. pomalo se oporavljan i spreman za sljedeću subotu kad me čeka novih 34 km u Lac Magog.. nadan se nešto lakšoj i boljoj utrci..