pa da... ne iskljucuju jedno drugo, naravno (bozanski um i logika). nego, mislila sam na to da li su razradili neku saznajnu teoriju ne pozivajuci se na jednakost covekovog uma sa bozijim? " da li čovjek, priznajući bilo kakvu nelogičnost koja djeluje izvan postavljene unutarnje logičnosti priznaje vlastitu neistinitost/zabludivost? " meni se cini da je to poenta, te su se s obzirom na sveobuhvatnu bozansku logiku i srodnost coveka sa njom (jer, tvrdili su da coveciji um izvire iz bozijeg), " povlacili ' ' u um. ali i dalje ostaje problem tog odnosa " umova " i jos to sto su citavo saznanje zasinvali na culnom opazanju i tvrdili da misljenje i um postepeno izrastaju iz opazanja.... kao da je razvoj coveka obrnut proces razvitka boga... bog se iz " umsetvenog stanja ' ' razivija u prirodu, a covek se, kao deo te prirode (boga), iz culnog, opipljivog vraca, povalci u um. u stvari, kao da je covek " bog u malom ", tj. kao da bog-priroda, u tom stanju razvijenosti u pojedinacno, kroz to pojedinacno tezi da se vrati u sebe... kao da je stalno u stanju napetosti. uf... verovatno ovo sve zvuci krajnje konfuzno, ali i ja sam isto:)