Ipak, u novoj zbirci pjesama dodatno je stanjen, u Bošnjaka ionako sku č en, nadonosni sloj koji se u prethodnoj zbirci Svrhe malih stvari još mogao razmjerno frekventno locirati u, kako kaže Branko Maleš, svijet Sitnoga i neambicioznu ljubav za Malo, u kojemu zasad kapital ne pronalazi ve ć i interes pa je nužna instrumentalizacija izostala.

Na promociji, uz autoricu, o knjizi su govorili Ervin Jahić pjesnik, književni kritičar i urednik knjige i Branko Maleš, književni kritičar i pjesnik,

U Severovoj kući održan je Znanstveni skup o pjesništvu Josipa Severa na kojem su sudjelovali Zvonimir Mrkonjić, Sanjin Sorel, Goran Rem, Branimir Bošnjak, Cvjetko Milanja i Branko Maleš.

U istom tekstu Branko Maleš, pomoćnik ministra Antuna Vujića za knjigu kaže sljedeće:

Demok ratični moment »Rivala« pokazao se u tome da su na popisu njegovih suradnika neki od najeminentnijih književnih i kulturnih djelatnika hrvatske scene (Darko Gašparović, Zvonko Maković, Goran Rem, Branko Čegec, Nikola Petković, Milorad Stojević, Igor Žic, Delimir Rešicki, Berislav Valušek, Aldo Paquola, Irena Lukšić, Jadranka Pintarić, Branko Maleš, Giacomo Scotti, Dubravka Oraić-Tolić, Nikica Talan, Miro Gavran, Sanja Nikčević, Duško Kečkemet, Mladen i Višnja Machiedo), ali i stotine i stotine onih koji su se tek okušali na skliskom području zvanom kultura (bibliografija »Rivala« govori o oko tisuću objavljenih jedinica u 25 svezaka).

Ispričala je i anegdotu kada ju je jednom pozvao Branko Maleš, poznat po upravo takvim tekstovima, da mu pojasni jednu svoju kritiku rečenicu po rečenicu.

Branko Maleš svojim nas pjesništvom neprekidno uskraćuje za smisao, a istovremeno u nama otvara pukotine iz kojih nadiru naslage jezika, asocijacija, humora i iznenadni suvišak smisla.

Bijelu limuzinu Hrvoja Pancera Branko Maleš svrstao je u model uličnog melankolizma, nastao na »filmsko-stripovskoj infrastrukturi i neoegzistencijalističkom emotivnom dijagramu«.

U takvim se situacijama uvijek sjetim Milanjine opaske koje se, svojevremeno, dotakao i Branko Maleš Sve je to poluprecizno i sve se to može reči i drugačije.

Branko Maleš, pisac, kolumnist i urednik, objavio je zbirku Placebo 1992. Radi se o zbirci koja pokušava ukazati na zajedništvo prirode, kulture i ljudi.

Za dobitnika Kiklopa za prozno djelo ove godine u konkurenciji su ostali Ludvig Bauer (Zavičaj, zaborav, Fraktura), Mirjana Dugandžija (Nekoliko dana kolovoza, Novi Liber, EPH) te Luko Paljetak (Marin: roman o Držiću, Profil multimedija), a za pjesničkoga Kiklopa natječu se Branko Maleš (Vertigo, Fraktura), Igor Zidić (Kost i gozba: pjesme 1957. 2011., Matica hrvatska) i Darija Žilić (Pleši, Modesty, pleši, Algoritam).

Kao i mnogi pjesnici koji počinju objavljivati krajem 60 - ih i početkom 70 - ih (Josip Sever, Zvonko Maković, Milorad Stojević, Branimir Bošnjak, Darko Kolibaš, Luko Paljetak, Branko Maleš, Ivan Rogić Nehajev), i Jendričko se u svojoj poeziji bavi razgradnjom jezičnoga znaka ali i njegovom zabavnom obnovom, i to u rasponu od anticipacije takvih poetoloških promjena deskripcijom stanja semantičke iscrpljenosti jezika krajem 60 - ih i tijekom 70 - ih, preko demonstriranja potpunoga rasapa jezičnog znaka uvođenjem neverbalne znakovnosti, posebice geometrijske i likovne, u 80 - ima, pa sve do takve nekoherentne, razbarušene strukturnosti teksta koja reflektira postmodernu situaciju vremenske i prostorne simultanosti i sveprožimajućeg poliloga svih sociokulturnih fenomena (filma, glazbe, televizije, video spota, politike itd.).

Strašna i hrabra knjiga Branko Maleš (o knjizi Predmeti)

Saznao sam da ti je Branko Maleš pisao pogovor za knjigu.

Tomu iluzionirajućem središtu suvremenoga svijeta Jahić suprotstavlja, kako točno kaže pogovornik zbirke Branko Maleš, »autorov globalni očaj kao realnu ocjenu licemjernog i opasnog svijeta u njegovoj podjeli i novoj isključivosti«:

Zašto? Nisam siguran da su moji pjesnički tekstovi zaslužili toliko pozornosti koliko im je dobrohotno posvetio Branko Maleš.

Na predstavljanju su govorili Branko Maleš koji je napisao i pogovor knjizi, Željko Buklijaš i Nikica Krajina (priređivači) i Robert Roklicer (urednik).

Rafiniranu čitateljsku ugodu tada su (kao i danas) nudili Branko Maleš, Zvonko Maković, Milorad Stojević, Irena Vrkljan, Vesna Krmpotić, Ivan Slamnig, Zvonimir Mrkonjić, Goran Tribuson, Pavao Pavličić, Irfan Horozović, Dubravka Ugrešić, Sonja Manojlović, Josip Sever.

Prvi cjelodnevni off programi Galerije Klovićevi dvori održat će se 29. i 30. rujna 2012. Svoje recentne radove prezentirat će Vili Matula, Irma Omerzo, Petra Hrašćanec, Jasna Bilušić, Renata Sabljak, Saša Božić, Franka Perković, Vedrana Klepica, Maja Posavec, Ivana Starčević, Stanislav Kovačić, Branko Maleš, Alen i Nenad Sinkauz, Ivan Marušić Klifa, studenti ALU, studenti ADU te mnogi drugi...

To su sve moji prijatelji: Lada Martina Kralj, Hrvoje Ivanković, Ljubo Pauzin, Željka Turčinović, Darko Tralić, Mislav Brećić, Vesna Šir, Dejan Šorak, Josip Meštrović, Branko Maleš.

Na kraju, jedan revoltirani mladi pivopilac (naravno, isto glumac), kako bilježi Branko Maleš u članku pod nazivom Publika pala na ispitu u časopisu Pitanja 1977. godine, skače na glumca, guši ga, gura, udara da bi na kraju izvadio pištolj i pucao na glumca u fraku.

U sjajnom prikazu navedene akcije Branko Maleš svjedoči kako je vrlo mali, to jest, neznatan dio publike priskočio i ponudio pomoć, što je otvoreno i posvjedočilo o vladajućoj ravnodušnoj, zagrebačkoj zrakoplovnoj etici skrbi.

Uz takvu dominantnu, ali ne isključivu, primjenu postupaka modela nazivnika, tj. označiteljske prakse... pjesnikinja kao svoj autorski doprinos naglašava novinu u tematsko-motivskoj razini teksta. (Iz recenzije: Branko Maleš)

Predstavljanje poče, i onda, poput Prleta iz Otpisanih, konspirativno ulijeće Branko Maleš, pjesnik i čovjek fini, i šunja se oko stolica ne bi li sjeo i uživao u glazbi muza.

Isti dan Branko Maleš uz Stanka Kovačića, Igora Pavlicu, Samuela Sachera i brojne druge donosi nam Događanje Maleš, Maleš.

Branko Maleš Izdavačka djelatnost Studentskog centra ponovo je pokrenuta u listopadu 2002. godine kada je započela s radom biblioteka Naklada 1000 komada.

Tematski, knjige objavljene u ediciji Jutra poezije također se ne mogu svesti pod isti nazivnik pa se ovde može govoriti o domoljubnoj poeziji (Ricov), angažiranoj (Dedić), duhovnoj (Krmpotić), manirizmu Luke Paljetaka, ljubavnoj lirici Dijane Burazer ili pak o poeziji koja se uvjetno može označiti kao semantički konkretizam, kovanicu koju je osmdesetih godina prošlog stoljeća osmislio pjesnik i kritičar Branko Maleš.

Kako u pogovoru govori Branko Maleš: " Kristali Afganistana nisu ništa drugo nego poetski apel za ravnopravnost u neravnopravnom svijetu. " Apelirajte zajedno s Jahićem.

Za Nešto nije u redu? rekli su, napreskokce, Miljenko J ergović: »Ovo je knjiga za one koji misle da ne podnose poeziju«; Zvonimir Mrkonjić: »Kad se pročita prva knjiga Tatjane Gromača, dobiva se dojam da se u hrvatskom pjesništvu nešto dogodilo«; Tonko Maroević: »Sa stotinu stranica gustoga teksta Tatjana Gromača vrlo odlučno ulazi u prostore hrvatskoga pjesništva«; Branko Maleš: »Ne bih volio biti član grupe Beatles, ali bih ponekad volio pisati kao Tatjana Gromača«; Krešimir Bagić: »Gromačino bi se pisanje moglo predočiti kao lirski mlaz koji se ustremljuje na ostatke muzealnosti pjesničkoga govora i koji otkriva stidna mjesta poetika koje su artikulirane devedesetih.«

Skup je u svojim prostorijama Vile Arko na Gornjem gradu organiziralo Hrvatsko društvo pisaca, a na njemu sudjeluju Branko Maleš, koji će održati uvodno slovo, Zvonimir Mrkonjić (Život na popravnom), Branimir Bošnjak (Mario Suško: život - privid povijesti), Krešimir Bagić (Suškov pjesnički stil), Miroslav Mićanović (Mario Suško - od jezika do granice i natrag), Darija Žilić (Majčinstvo u poeziji M.