Hrvatski izbornik ovogodišnje 11. Međunarodne izložbe arhitekture u Veneciji zagrebački arhitekt Branko Silađin vinovnikom je i jedne od najnovijih kontroverzi vezanih za obnovu zadarske baštine u kojoj kubični aneks palače Cosmacendi, budućeg Muzeja stakla, strši prije kao prostorna devastacija nego kao funkcionalno-estetska interpolacija kakvih, na spoju starog i novog, u svijetu ima napretek.

Odluku o tome prošlog je tjedna u Ministarstvu kulture objavio hrvatski izbornik arhitekt Branko Silađin.

Mnogo kasnije, 1982. godine, na istom mjestu, a ispred već sagrađene zgrade Željpoha, Branko Silađin predlaže spomenik Krleži Marije Ujević, odnosno pjacetu.

Autor likovnog postava izložbe je arhitekt Branko Silađin, dok koncepciju i stručni koordinaciju izložbe provode Maurizio Michelucci (Opificio delle Pietre Dure, Firenca) i Iskra Karniš (Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb).

O knjizi su govorili njezin urednik Božo Rudež, Slavko Kojić i arhitekt Branko Silađin, a tekstove iz knjige je čitao dramski umjetnik Adam Končić.

Zagrebačku arhitektonsku scenu toga vremena pamtimo po slijedećim imenima: Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Branko Silađin, Tomislav Odak, Radovan Tajder te Ines i Nikola Filipović, koji su u svom radu bili skloniji implementaciji novog.

Multimedijalnu koncepciju paviljona osmislio je povjerenik arhitekt Branko Silađin, a njeno ostvarenje pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske te potporu Uprave grada Zadra, omogućilo je i četrdeset troje donatora, mahom zadarskih privrednika.

»Arhitektura« koju je pripremio Branko Silađin de facto je završena, no ne možemo zaključiti njezinu financijsku konstrukciju.

Prvu je dodijelio radu Helene Paver Njirić, drugu skupini autora (Marijan Hržić, Tomislav Odak, Branko Silađin, Ante J.

Restaurirala ga je Vanessa Gjini, idejno rješenje dao je arhitekt Branko Silađin, a tamošnji klesar Lucić uredio je postament.

Tada je počela obnova fasada i pročelja, rekao je arhitekt Branko Silađin govoreći o monografiji uz prisjećanje na Univerzijadu koja je afirmirala zagrebačke javne prostore.

Katalog sadržava 55 fotografija koje su snimili Damir Fabijanić, Velid Jakupović, Maja Jelenković, Mladen Radolović, Branko Silađin i Stipe Suraća, a završava Silađinovim tekstom o opusu Nikole Bašića u rodnome Zadru, navodi se u priopćenju koje je potpisao povjerenik kustosa Hrvatskog paviljona Branko Franceshi. (Hina)

Kako je zamislio arhitekt Branko Silađin, pored ovih gradova mogućnost uključivanja u podizanje stupova imaju i ostali zainteresirani, no Kutina i Novska još uvijek nisu pokazale tu inicijativu.

Branko Silađin - gosti i uzvanici (župnici gradova i općina suinvestitora, članovi Županijske skupštine i članovi gradskih i općinskih vijeća gradova suinvestitora, učenici osnovnih i srednjih škola Zagrebačke županije) - prema posebnom popisu (cca 1000)

Vrlo zapažen i hvaljen postav tih izložbi potpisuje arhitekt Branko Silađin.

Projekt je za Grad izradio arhitekt Branko Silađin u travnju, a Večernji list je među prvima zavirio u nacrte nove zagrebačke promenade.

Toni Bešlić, Đivo Dražić, Vladimir Mattioni, Branko Silađin, Biserka Bilušić Dumbović, Vladimir Šobat, ali i mnogi drugi, podijelili su sa uzvanicima svoja nezaboravna iskustva sa arhitektom Šmitom, ističući ponajviše kompleksnost njegova promišljanja, polivalentnost interesa, sveobuhvatnost arhitektonskog izričaja, senzibilitet prema karakteru mjesta i ambijenta, nadvremenost u svom kontekstualizmu... kroz djela koja se često čitaju kao ' proizvodi ' inspirirani postmodernizmom i svim njegovim kasnijim derivacijama, Šmitov rad kolege opisuju kao vječiti dijalog između suprotstavljenih strana, ideologija, stilova, stremljenja...

Članovi ocjenjivačkog suda koji su odlučivali o pobjedniku natječaja bili su: Živko Kolega, Branko Silađin, Miljenko Domjan, Marijan Hržić, Nives Kozulić, Zdravko Livaković i Goran Rako.

Autor likovnog postava izložbe je arhitekt Branko Silađin, a koncepciju i stručnu koordi naciju izložbe provode Iskra Karniš i Maurizio Michelucci.

Spomenik prvome hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu izradili su akademski kipar Zoran Jurić i arhitekt Branko Silađin.

Kip je po 4 - i put postavio arhitekt Branko Silađin.

Tu žive, primjerice, glumci Urša Raukar, Biserka Ipša i Zvonimir Zoričić, redatelj Ivica Kunčević, arhitekti Branko Silađin i Marijan Hržić, kiparica Nina Sedlar i slikarica Dragica Lončarić, zubari i liječnici Daniel Planinc i Dejan Plavšić, muzičari Vladimir i Igor Krpan, koreografkinja Mare Sesardić, odvjetnik Čedo Prodanović, te sveučilišni profesori, liječnici, prevoditelji, kolekcionari i suci.

Podsjetimo kako je Hrvatska željela odustati i od nastupa na EXPO-u u Šangaju 2010. no kineski predsjednik Hu Jintao koji je bio u posjetu, poklonio nam je paviljon kojeg je arhitekt Branko Silađin obojao u crveno i objesio bijele zastave.

Autor Branko Silađin nam je rekao kako ne bi htio da njegov Spomenik pobijedi u Domovinskom ratu i stvori toliko kontroverzi u javnosti kao što je to učinio njegov projekt Muzeja antičkog stakla.

Branko Silađin kazao je za ovu arhitekturu da je u stvari " materijalizirani doživljaj ", ovdje ipak drugačiji, pa sve poziva da to u punini dožive u Zadru.

Grad je izabrao najbolje idejno rješenje, arhitekt Branko Silađin i kipar Zoran Jurić osmislili su trometarskog Tuđmana od bronce, u blagom raskoraku.

No, one su tu zapravo još od posljednjeg velikog preuređenja Centrala. - Poznati zagrebački arhitekt, Branko Silađin, koji je bio zadužen za uređenje kavane, preporučio nam je slike Vaska Lipovca.

Prezentaciju Bašićevih instalacija u Veneciji koncipirao je arhitekt Branko Silađin, selektor hrvatske izložbe, koji je zamislio da posebnu atmosferu sa zadarske rive prenese u venecijanske Arsenale.

Kao što je otprije poznato, Jazine bi u konačnici trebale dobiti oblik kakav je predvidio Branko Silađin, zagrebački arhitekt poznat po neuspjelom projektu spomenika Domovinskom ratu u Zadru.

Zadrani nisu presretni zbog vanjskog izgleda tog zdanja kojeg je osmislio zagrebački arhitekt Branko Silađin, ali unutrašnje uređenje pružit će jedan suvremeno osmišljeni doživljaj blaga antičkog stakla.