Strašnim pretnjama oni su dodavali čudne, gotovo bezumne i potpuno nejasne reči, toliko tamne i nerazgovetne da dokučiti njihov smisao nije mogao nijedan razuman čovek, ali je zato prvi bezumnik ili brbljivac, koji bi se našao u blizini, mogao da ih protmači kako mu je drago. /.../Ovakve umišljene proroke i ja sam ne jedanput sopstvenim ušima slušao.« (' Protiv Kelsa ', VII, 9.10) Satiričar Lukijan iz Samosate (oko 120. - 180. g.) u svome spisu ' O Peregrinovoj smrti ' (De morte Peregrini) govori o prevarantu koji je se uvukao među hrišćane, tu dostigao visok položaj, čak i ' proroka ' (cap. 11), bio nazvan ' novim Sokratom ', te čak i iz tamnice izvlačio od prostodušnog verujućeg naroda novac i ono što mu je bilo potrebno za što komotniji život (cap. 12).