U inozemstvu su igrane i Brešanove predstave Smrt predsjednika kućnog savjeta, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, Arheološka iskopavanja kod sela Dilj, Nečastivi na Filozofskom fakultetu, Hidrocentrala u Suhom Dolu i Ledeno sjeme koje je u Poljskoj igrano i u kazalištu i kao tv film, a u Hrvatskoj još nije izvedena.

Nakon Brešanove Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja (1988.), Marinkovićeve Glorije, Kozarčeve Tene, Matišićeva Bljeska zlatnog zuba (1994.) te Shakespeareova Na tri kralja ili kako hoćete, Šibenčanin Zoran Mužić ponovno režira u osječkom HNK-u.

Uz repertoar HNK Ivana pl. Zajca, Riječani su mogli vidjeti i dvije predstave već provjerenih profesionalnih off teatara HKD Teatar i njegov kućni redatelj Lary Zappia upustili su se u još jednu (uspješnu) reinterpretaciju moderne klasike, Brešanove Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja (Edita Karađole ingenioznom je glumačkom kreacijom Učiteljice osvojila već nekoliko nagrada), a trafikovci su se, na čelu s redateljem Edvinom Liverićem i u prepoznatljivu stilu fizičkog teatra (također uspješno) pozabavili kritikom u nas sve učestalijega fenomena komercijalnoga ljetnog turizma te iznjedrili svoju dosad najlakše čitljivu predstavu, dostupnu širem sloju publike.

Pa tko bi gledao Brešanove, Tomićeve ili Frljićeve balegarije kad bi opisivale vjerno stanje stvari?

ITD je bio alternativa hrvatskim kazalištima poluinstitucionalnom kazališnom organizacijom, čvrstim i zaokruženim repertoarom, kritičkim političkim diskursom Brešanove Mrduše, Novakovih Mirisa, zlata i tamjana, Šoljanove Dioklecijanove palače, suvremenim egzistencijalnim temama, igrom glumačke osobnosti, bez maske, nasenkita, perike, umjetnih trbuha-vatona.

Nakon zrcalnoga razgovora sa svojom fizionomijom, s vlastitim licem, nakon što sam dao svoj skromni tekući prilog gradskoj kanalizaciji, vratio sam se u ITD-ov kafić, bivšu Crnu dvoranu, u kojoj se dogodila praizvedba Brešanove tragigroteske Hamlet u Mrduši Donjoj u režiji Božidara Violića i odakle je potekla Brešanova književna slava, uz kavu i cigaretu ćaskamo neobavezno o svemu i svačemu, kako to već biva prije svake predstave.

Povod našeg sastanka kod Ivanke na šanku bio je Kristijan Gazivoda i njegove žrtve, što bi bio sasvim prikladan podnaslov Brešanove aktualne knjige " Sedam stuba do trona " (Profil, 2012.).

Publiku je nasmijala dramska grupa izvedbom adaptacije Brešanove drame Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja.

Iako ova predstava možda govori o nekim drugim mutnim i teškim vremenima, ta su vremena toliko slična ovima u kojima živimo da se o aktualnosti Brešanove groteskne tragedije ne moramo mnogo pitati.

U kontekstu svih naših pretvorbi i bogatih povratnika iz inozemstva Brešanova komedija dobiva sasvim novu, iznimno suvremenu dimenziju, a govoreći o njezinom novom uprizorenju u redateljskom čitanju Zorana Mužića ona otkriva bogatstvo Brešanove fine psihologizacije karaktera, točnog hijerarhijskog odnosa u kojem predstavnici lokalne vlasti pritišću one ispod sebe, a sve to u ovoj predstavi jedino i isključivo kazališnim mehanizmina.

»Koja scena filma najviše rezonira s publikom da bi mogla možda ući u popkulturu poput Brešanove Paštašute?

SVJEDOCI Continental film DVD VHS Roman Ovce od gipsa Jurice Pavičića zaslužio je puno bolju ekranizaciju od ove Brešanove.

Sve zrelijeg zvuka su i vodičke Oršulice, koje su svoju uzlaznu putanju potvrdile izvedbom Brešanove Da je meni voja tvoja.

Primetna je i veza između Prokletnika i Brešanove drame Hamlet u Mrduši Donjoj te scenarija za Maršala: stvarnost se prepliće sa teatarskom iluzijom (Hamlet) a ludilo jednog pojedinca podstiče ludilo drugih u lokalnoj zajednici (Maršal).

Naime, tada sam, kao pratiteljica svoga supruga Marina Carića, koji je u nekoliko navrata režirao Brešanove drame po prvi put prisustvovala tada već tradicionalnom predstavljanju tj. autorovom čitanju drame u nastajanju.

Iako sam spomen otočke komedije odmah asocira na Brešanove najveće uspješnice, on napominje da Svećenikova djeca nemaju dodirnih točaka s njima:

Treći film u nizu hipotetske Brešanove komediografsko-satirične otočke trilogije, Svećenikova djeca nanovo radnju postavlja na otok to mitsko pribježište utjehe, pusto utočište s (materijalnim ili duhovnim) blagom; no koji ovdje nije simbol orfičkih pjenastih Blaženih otoka, toltečka hiperborejska Tula ili onkrajni inosvijet, nego radije metaforički izolirana Hrvatska u malom.

Tako je, primjerice, Jiűí Menzel na predstavljanju svoje knjige Pa ne znam... razuvjeravao publiku uvjerenu u apsolutnu vrijednost njegova opusa, veliki češki prevoditelj, pan Dušan KarpatskË priznao je da je prijevod Brešanove drame Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja potpisao ženinim djevojačkim prezimenom, da riječ mrduša na češkome jeziku znači ono prosto što počinje s j....., pa je iz tog razloga mijenjao naziv sela.

Radnja Brešanove predstave Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja nije specifikum koji se događao samo na Brešanu bliskom prostoru.

Šibenčani su prvi put mogli čuti kako to je djelo bio iznimno popularno u Poljskoj gdje je Brešan bio kultni autor i kako je među poljskim kazalištima pitanje prestiža bilo postaviti na scenu Brešanove komade.

Njegova je priča prije Brešanove ekranizacije već doživjela kazališno uprizorenje, a u središtu je zapleta svjedok silovanja tijekom ratnih godina koji u jednom pornofilmu prepozna tadašnju žrtvu.

Svojedobno je jedna iskusna lektorica u našim visokonakladnim novinama »izlektorirala« naslov Brešanove drame: umjesto autorovih »Arheoloških iskapanja u selu Dilj«, ona je slijepo se držeći jezičnih pravila, ali ne i autorove stilske nakane (a Brešan je, uz to, i profesor hrvatskoga jezika) naslov ispravila u »Arheološka iskopavanja u selu Dilju«.

Nakladni zavod Matice hrvatske objavio je trideset naslova, a tri su postigla vrlo zapažen uspjeh i bila u vrhu čitanosti (među kojima i Brešanove knjige Pukotine i Astaroth.

Osim Brešanove tradicijske komedije drugi su bili teški, festivalski, a filmovi koje sad najavljujemo otvaraju prostor kina za cijelu domaću publiku. '

Naravno, najširu popularnost stekao je ulogom Servantesa u Smojinom Malom mistu, a splitska teatarska publika sa simpatijama pamti njegove izvedbe iz Pirandellove predstave Čovik, zvir i kripost, Brešanove Svečane večere ili Uvodićeva Dujkina dvora.

Vrijeme je najbolji sudac: gledajući nedavno ponovno Brešanove filmove Maršal i Kako je počeo rat na mom otoku, najuspješnija hrvatska ostvarenja 90 - ih, nisam se mogao oteti dojmu kako je riječ o mršavo režiranim komedijama čija je jedina sreća što su se pojavili u doba kad smo bili zadavljeni Hrvatskim Bogorodicama, Sedlarom i Božićima u Beču, pogodivši očekivanja publike onako kako su Svjedoci istoga autora pogodili očekivanja stranih faca kojima se u tom trenutku svidjelo vidjeti kako Hrvati čine ratne zločine.

Ovim projektom Brešan i Matišić nastavljaju višegodišnju suradnju Matišić je skladao filmsku glazbu za sve prethodne Brešanove uratke, dok je Brešanov četvrti film ' Nije kraj ' nastao na predlošku Matišićeve drame ' Žena bez tijela '.

Komparacija Glembajevih i Brešanove Mrduše Donje, sa stanjem u zemlji je izuzetno napisano.

Energična gluma scenografski i kostimografski prekrivena paučinom i prašinom (glumci su se budili kao duhovi iz prošlosti), posebno superiorne Edite Karađole u ulozi Učiteljice (umjesto Učitelja dramu je prilagodio sam redatelj) i Denisa Brižića kao Mačka, te poznata atraktivnost Brešanove riječi, učinila je predstavu uspješnom usprkos djelomičnoj nepreglednosti.

Na prvom mjestu naši domaći pisci, oduševljen sam idejom o postavljanju Brešanove Anere u kojoj sam igrao.