Problem je samo što je (briljantni) roman Breta Eastona Ellisa mračna i ledeno cinična satira, a Mannov film smrtno ozbiljna drama kojoj uobičajeno visoko redateljevo umijeće i pristojne glumačke izvedbe pomažu tek u dosizanju kvalitativne podnošljivosti, ali ne i u brisanju činjenice da je Collateral zapravo nenamjerna i bizarna parodija.