Brazilski govornici isticali su aktualnu snovitost Ivšićevih stihova, njihovu blistavu nadrealnu provenijenciju, te do kraja - Ivšićevu odanost pokretu Andréa Bretona i njegovoj osobnosti.

Zahvaljujući inicijativi Andrea Bretona ponuđena joj je izložba na modnom Julian Levy Gallery 1938. u New Yorku.

Sudbina nam je dala nezasluženu sreću poznavati Andrea Bretona, Picassa, Becketta, Dalija, Ionesca, Ciorana i mnogo iznimnih bića, ali nitko od njih nije pokazao toliko pronicljive inteligencije, plemenitog veselja, blistave kreativnosti na svim poljima.

No, važnija od okršaja malog nadrealističkog diktatorčića Bretona i konvertita Erenburga bila je situacija oko Victora Sergea.

Radovan Ivšić, pjesnik, dramatik, prevoditelj i esejist, nadrealist svjetskoga glasa rođen je u Zagrebu 1921. I za vrijeme Drugoga svjetskog rata i u poslijeratno, titoističko vrijeme dijelio je sudbinu zabranjivanih pisaca, sve dok se potkraj 1954. nije našao u Parizu, gdje je na poziv AndrE Bretona otada sudjelovao u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta.

Čim sam se malo bolje upoznao sa slikarstvom Matije Skurjenoga, odlučio sam o tome obavijestiti André Bretona i druge nadrealiste.

Kako je Pariz u to vrijeme bio ono što je New York danas - središte kulturnog i umjetničkog života - i kako se trendovi šire brzinom munje (prisjetimo se kako Malcolm Gladwell u ' Točki preokreta ' opisuje fenomen cipela Hush Puppies), čitava plejada umjetnika, od Hemingwaya, Picassa i Oscara Wildea sve do Van Gogha, Bretona i Matissea, u slične je notese navodno u ono doba skicirala svoje impresije i ideje.

To je bio san André Bretona: Nastavit ću živjeti u svojoj staklenoj kući, gdje uvijek možeš vidjeti tko prilazi da pozvoni, gdje sve što visi sa stropa i zidova kao da magijom tamo stoji, gdje spavam noćima u staklenom krevetu, pod staklenim plahtama, gdje će se ono što sam ja prije ili kasnije pojaviti urezano dijamantom.

Naziv izložbe nije inspiriran samo mjestom njezina održavanja (u bivšoj elektrani), već i knjigom Andréa Bretona i Philippea Soupaulta Magnetska polja iz 1919. godine. Magnetska polja bila je prva nadrealistička pjesma, pokušaj automatskog zapisivanja misli bez interpunkcije, djelo stvoreno u negaciji cjelokupnog književnog kanona.

Ni poslije rata nije imao priliku slobodno stvarati pa 1954. Odlazi u Pariz na poziv Andre Bretona.

A istraživači njegova zamašnog opusa neće propustiti notirati kako su Ćićini tekstovi okađeni duhom i Tristana Tzare, i Andrea Bretona, i svih Pythona redom, barem koliko i bogatom tradicijom dalmatinskog humorističkog pisanja, u rasponu od Vicka Mihaljevića, preko Marka Uvodića, sve do Miljenka Smoje.

Kao i Dali, i Ray je poznat po svojim, ovog puta zlatnim, usnama, a najzanimljiviji su mu portreti slavnih suvremenika s kojima je prijateljevao, pa tako možete vidjeti portrete Dalija, Eluarda, Bretona, Ernsta, Ave Gardner, Catherine Deneuve, Juliette Gréco...

Što se tiče vašeg slučaja, Jacques Vaché je francuski vojnik i osobenjak koji se nije odviše bavio umjetnošću, ali koji je svojim osebujnim stavovima i provokacijama izvršio ključni utjecaj na Bretona, utemeljitelja nadrealizma.

Uz Bretona najpoznatiji su još Paul Eluard i Luis Aragon.

Fotograf može posegnuti za fotografskom stilizacijom, primjerice tehnikom solarizacije i tako prikazati, kao što je to činio Man Ray, kad je fotografirao slavnog André Bretona.

Bretona, odlazi u Pariz, gdje sudjeluje u svim mani - festacijama nadrealističkog pokreta.

Opet se uz Bretona asocijativno nižu konteksti hrvatske književnosti, a Zvonimir Mrkonjić ispisat će čitavu začudnu knjigu o očekivanju i dolasku djeteta iz svoje lude ljubavi:

A za Bretona sve je slika, slika sličnosti, podudarnosti, poput ogledalaca u kojima se zbivaju sinkroniciteti umjetnosti i života, sanjarenja i zbilje.

Priliku će dobiti u Parizu 1929., postavši učenicom i ljubavnicom Mana Raya, koji ju je naučio fotografiji i uveo u umjetnički milieu koji je okupljao Paula Eluarda, Nush, Pabla Picassa, Doru Maar, Jeana Cocteaua, Andréa Bretona...

Ulica za Bretona poprima sudbinsko značenje »izručuje iznenadnim stranputicama, hvata vjetar mogućeg«, a od zajedničkih simbola mogli bismo izdvojiti: mitologiju, slučaj, oniričku percepciju, nesputanu invenciju i imaginaciju.

No, niti jedan od tih manifesta po svojem značaju nije se mogao mjeriti s Manifestom futurizma, barem sve tamo do 1925. i konačnog uspjeha ambicioznog Andrea Bretona da nakon godina samopromocije i guranja u prvi plan na pariškoj avangardnoj sceni nekim čudom iznjedri 1. nadrealistički manifest.

Osim makete Auritijeve palače tu nalazimo i masku (živog) Andréa Bretona, rad kipara Renéa Ichéa (1897 1954), potom rad ezoteričara, austrijskoga filozofa Rudolfa Steinera (rođena 1861. u Donjem Kraljevcu u Međimurju), čiji je holistički pristup stvarao neku novu i bitno drukčiju sliku svijeta i čovjeka te imao jako širok i dugoročan utjecaj na umjetnost, ples, odgoj i obrazovanje, alternativnu medicinu, ekologiju...

Imenom Helena Ivanova Diakonova, porijeklom iz Kazana u Rusiji, Gala je bila je žena francuskog pjesnika Paula Eluarda, kretala se u krugu nadrealista Andre Bretona, Louisa Aragona i Maxa Ernsta.

Prvu samostalnu izložbu imao je u Parizu 1962, gdje slikar upoznaje Andre Bretona i druge nadrealiste.

Milan Kundera i André Breton Meandar predstavlja antologiju američko-židovske pripovijetke, zbirku eseja češkog disidenta Milana Kundere ' Zavjesa ' i prvi hrvatski prijevod ' Nadje ', znamenitog romana francuskog nadrealista Andréa Bretona o istinitoj priči o ženi s paranormalnim sposobnostima.

Godinama je radio kao leksikograf u nakladničkoj kući Larousse, na poziv AndrĂŠa Bretona i Benjamina PĂŠreta petnaest je godina sudjelovao u nadrealističkome pokretu, a dvadeset i pet godina (1961. ⠀ 85.) je isključen iz Saveza književnika Jugoslavije.

E da, najviše ima epanjel bretona (čak 20 legala), za njima slijede uvijek popularni labradori (19 legala).

Nadalje, u Parizu sam, kao što je i red, našao i u Zagreb donio nadrealističku topografiju metropole od Marie-Claire Boncquart Paris des SurrĂŠalistes (Seghers, 1972); u milanskog se antikvara našla, u talijanskome prijevodu, sadržajna Storia di surrealismo (I, II) AndrĂŠ Bretona i Jean-Louisa BĂŠdonina, u Schwarzovoj nakladi iz 1960. Naručio sam dojmljivi Journal du SurrĂŠalisme 1919 - 1939 GaĂŤtana Picona, u velebnom izdanju Skire 1976. U zagrebačkim sam knjižarama nabavio Erotique du SurrĂŠalisme Roberta Benayouna (izd.

Jeana-Jacquesa Pauverta, 1978), The Real World of the Surrealists Malcolma Haslama (Weidenfeld Nicolson, London 1978) i brojne druge književne i likovne edicije ⠀ gotovo sve od Bretona ⠀ pa časopise, manifeste, proglase i letke koje sam nalazio, kupovao ⠀ neke i dobivao ⠀ u Zagrebu, Beogradu, Milanu, Veneciji, Parizu, Pragu.

Takvi eksperimenti su se poduzimali već u razdoblju historijske avangarde, posebno u krugu oko Bretona, a i kasnije.