Zahtjev je bio da se na njoj zadržim, ali odgovorih sumnjom, od koje je ona nabubrila (sam svrbež i jest od toga), i kulja i bridi kao da se stalno obnavlja, pa se sve oko nje smije i nadima. " Odnos središnje točke i sumnje osoban je stav, reklo bi se u trenutku " Primjera " protiv struje.

Njegova uloga je marginalizirana i pretvorena iz aktivne uloge kritičara u kunsthistoričarska posrtanja u pokušaju praćenja brojnih mijena u umjetničkoj modi, svedena manje-više na pasivnu ulogu promatrača koji uglavnom tek bilježi trenutak, arhivirajući ga za neko možda jasnije vrijeme, iako intimno mislim da je ovo vrijeme jasno da jasnije ne može biti jer u vremenu u kojem je tržišna vrijednost jednog Damiena Hirsta gotovo izjednačena s vrijednošću Leonarda da Vincija (da se razumijemo, nipošto ne podcjenjujem važnost Damiena Hirsta); u ovom trivijalnom vremenu opsesije galerijama prepunih drkadžija (excuse my language, ali ne zaslužuju ni jedan primjereniji izraz) koji glorificiraju i mistificiraju ispodprosječne umjetničke domete; u vremenu u kojem milijunska stada pohode Tate Modern i Beaubourg i malo ili nimalo razumiju ono što vide; u vremenu u kojem nam koža uglavnom više ne bridi od pogleda na umjetničko djelo pa nam ni emocija ne može biti kriterij likovna kritika je važnija nego ikada, ali nigdje čovjeka nazbilj, kako bi to rekao Držić.

A kaj svima nama, i našoj Nonici i ševcima koji previše lutaju okolo mogu napraviti upale i bakterije, to vam je tragična sudbina top-modela odnosno miss-world kandidatkinje Mariane Bridi pokazala, a upala je dakako počela među nogicama, itd.

Čutim kako bridi vatrom nutrine i pretače se kožom zatvarajući tijelo u oganj trenutka.

Osjećam kako mi koža bridi, kako je vruća.

I ljubav u trenu prestaje biti latentna, i stvara vino od kiselih krastavaca u sendvičima pljesnjivog bifea gdje se upoznaju, i kruh od riječi koje izgovara (i još zvuče kao isprika), a u očima joj cvjetaju bademi, i grudi, slobodne od ruku mame na rukovanje, napinju vršna jedra njene haljine, i ljubav se sidri u tijelu i klizi pretvorena u masni, sočni skorup niz tijelo tog prolaznika, a tijelo bridi i bubri i upija, vlagu i sol, uljuljano u oku oluje, pred virom, dok čeka da telefon zvoni i zove na opet i još i ispočetka, napokon, ponovo.

Zapravo ne znam kako bih vam to objasnio, to nisu bolovi nego imam osjećaj kao da mi bridi cijelo lice.

Nemirnim rukama kad mi prolaziš preko prsiju dok se lagano pokrećem u zagrljaju a ti nevješto u brzini pokušavaš otkopčati ona tri dugmeta....... Dragi su to pokreti: muški, u želji koja bridi, a tako nespretni u htijenju da dodju do onoga, što ljubiti žele........ Obično se samo nasmješim iza spuštenih vjedja; osmjehom skrivam istu želju, snažnu i u kratkoći vremena dugu pa ti se malkice odmaknem i treće dugme otkopčam sama.......

Kad mi se negde usred penjanja prema civilizaciji odronulo kamenje, da sam skoro pao do hridi i bridi usred valova, shvatio sam, kako pašmanske škrape i Zaglava nikad više neću označiti kao nešto opasno.

da su mi te izgatali iz dlana, da su me cijeli život upozoravali, da si me ipak pronašao svojom, da se kajem što sam zakasnila, da si blijed i bolećiv i da mi svoje izgužvane listove četveroprezima šalješ, da si jak i visok i da mi koljena klecnu svaki put kad me u oči pogledaš, da mi se kad ja zavirim u tvoje oči haljina zacrveni i stidna izgori, da je cijeli Nevski Prospekt samo jedna linija tvog dlana, da si besraman i lud, da si pjesnik i nepismen, da mi pričaš na šesnaest naših jezika i dva još mekša ruska, da si jako mlad i strašno star, da mi ukradeš sve što imam, da tražiš i ono čega nikad nije bilo, da nađeš, da si sjajnog oka koje ne zalazi i koje zna namignuti, da sve o meni znaš i ništa ne pitaš, da nikad ne staneš da sve o meni pitaš, da pronađeš svaku moju stazu koja bridi, da stazama premrežena svakoj svojoj stazi zavidim, da su mi usne plave dok te nema, da me ne zametneš, da me ne izgubiš, da jurišaš i osvajaš, da mi znaš nanjušiti trag, da si glagol oko mog pupka, da si imenica u mom zagrizu, da imaš znak od rođenja iznad gornje usne...

Uf, ovo udara slatko osjeti se hrpa vanilin šećera tako da ti bridi nepce.

Dim se u njoj ukrutio, osjetila je da bridi i napinje se.

Od nošenja fenjera ruka njima bridi, Tim se svjetlom tunelski izlaz baš ne vidi.Brine ih mogućnost ligaškoga kraha, Za opstanak se bore do posljednjeg daha.

Kao da sam baš ja skupio u žuljave dlanove sve pljuske ovoga svijeta pa mi lice bridi crvenilom kajanja ubijajući mi ponos radosna življenja I kao da sam svu bol i gorčinu života skupio sebi u napuklu nutrinu I meljem je iglicama stjena želeći je izbaciti kroz grlo što žarom peče Ali mi dođe tek do vrha jezika i vrati se nazad goreći plamenom iznutra Koliko god želio uživati jednostavnost svog postojanja let međ ' pticama Netko uporno kreše im poletna krila škarama zavisti i ljute pakosti Ubijaju mi sunce zakljanjajući ga za tmurne teške crne neprobojne oblake Vješaju čaroliju duge na suhe grane drvoreda bez korijenja i klice Ne daju licu užitka pa skupljaju ljetnu toplu kišu u poderane džepove Zarobili su začarane zvijezde kradući ih očima kapcima zatvaraju Rijeke su brzacima oduzele kapljice pa sad suze ledeno negdje iza oblaka Čekajući sunce da ih otopi i spusti na uveli cvijet negdje u prašnjavoj pustinji Umom napinjem kožu ne bi li pukla kako bi se iz nje izvukao golim mesom Tako bi i crvenilo šamara skinuo sa sebe i ostavio negdje uz prašnjavi put Pomirisao bih kaktus i vratio nejgovu cvijetu sve iglice iz moje bolne šupljine Oči bi poklonio nebu neka mojim suzama napravi put zrakama sunca Ispod tog svjetla znam da bih te vidio uvjeren sam da postojiš negdje skrivena U klupku skupljena čekajući znak svjetlosti kapan mojim tugaljivim očima Udahnuo bih tada punim plućima sve moguće mrzle oluje i sjeverne vjetrove Zgazio bi tabanom zdrobio sve te nevjere i blatne izopačene spodobe Što sunce uskratiše mom oku i svjetlo što ugasiše i tebe što u tamu zarobiše Ma u dlanu bi to sve šakom smrvio poveo te za ruku dolinom mira odveo Gori u meni puca iznutra vene lomi a obraz mi crveni sramom ćutnosti Čekajući svjetlo sunca topline sanjam te ispisujući perom stihove.

Osjetim cijelo tijelo kako bridi, kako peče, bol gotovo da i ne osjetim od straha... - jedna je stravična " sličica " kojom Marijan opisuje ono što mu se u parku nedaleko od obiteljske kuće dogodilo kad se vraćao iz trgovine gdje ga je majka poslala po sastojke potrebne joj kako bi im ispekla kruh.

A ja te osjećam, osjećam kako mi koža bridi strujama tvojih misli, a kad mi dotakneš lice, misli eksplodiraju po tvojoj glatkoj koži, malim, čvrstim grudima i dugačkim, mišićavim bedrima.

Platinijevo ravnalo sve češće bridi hrvatskim dlanovima, stvarajući crvenilo i bol.

Ima ono fino, nebesko lice Carey Mulligan, nekih osam godina starija, crne, ugljen-kobalt kose, krhka kao magla dok bridi od želje na plateau-high-heel-iranim crnim sandalama od armania. moja najdraza, najdraza hijena. bit će to kao borba orlova, poput sukoba prijateljski i ljubavnički raspoloženih anđeoskih lešinara, tako jako, a tako nježno i romantično. princeza do nas, kada razbaca svo cvijeće, pokupit će ostatke od te gozbe, i počistiti sobu. isplati joj se čistit, ima 3000 eura mjesečno za to. svako dobro i hvala na pažnjici. tak vam je to, kada nekoga volite i volite i volite. i ništa drugo. bog se za ostalo pobrine, na mnoge načine. kripta je u srcu, čarobna je

Onaj tresak već desetljećima odjekuje po meni jednakom snagom, udarac prenesen preko volana bridi mi u dlanovima, prizor koji sam spazio kada sam izišao iz auta nikada neću zaboraviti.

Čak i u gaćama mi bridi.

Hvala Vam puno na odgovoru.Naime prekjuce su mi usne bile prilicno normalne ujutro, ali zato vec ovog jutra su na sredini bile otecene za razliku od pre par dana kada su se otoci pojavili na stranama usne.Tkivo na tom mestu pomalo boli i bridi ali nakon masaze koju sam izvela je omeksalo. (Inace doktor mi nije tada preporucio nikakvu masazu) Stavila sam jos kockicu leda od kamilice i mjesto namazala pantenolom.Molim Vas recite mi ukoliko je to reakcija organizma da li treba uzeti nekakav antihistaminik, da li mozda obratiti paznju i na to sta unosim u organizam (pica, hrana.. itd). Ipak sam zabrinuta.

Još jedan namjerno dug i usporen trenutak u kojem me s poda u užasu gledaš kako oprezno jagodicama prstiju dodirujem bolno mjesto što bridi u kornatskoj vrućini i diže moj tlak za narednih osamsto stupnjeva.

Fenomenološku kakvoću boli, opisujemo: bridi, imam okus limuna u ustima, peče kao vatra, svrdla mi po kostima, jednostavno rečeno, boli me.

I ta unutrašnja glatkoća umora bridi po svim mojim paralelama i meridijanima.

u mojim rukama bridi 1000 dodira pune mi prste željom, žudnjom pa dodirujem sebe, prčkam po kosi hvatam se još jedne cigarete sva blizina pretvara se u zidove u kilometre razdvojenosti a hodaš pored mene tu si... jesi li?

Zato ovakva mjesta djeluju blagorodno na ženske boljke., kaže. Sve mi bridi dolje, šapuće zubata Nizozemka dok promatra golemi kameni falus. Da sam žena, pri pogledu na ovakve primjerke i meni bi bridjelo uzdahe oporo stariji Nijemac. Imate pravo, javlja se suhonjava Čehinja, Rodila sam uz pomoć carskog reza i sad me pecka oko rane, kao da zacjeljuje

Slovenijo, Slovenijo, ovo nije Jugoslavija, ovo je EU a kad vas oni udare po ušima ima da bridi sljedećih 50 - ak godina.

Vjetar bridi po mojim obrazima, oštro.

Prizor bridi na nekom prigušenom jezom: sve je tu između humora i patnje, između groteske i iskonske, duboke boli.

Pa u nosnicama ćutiš onu slatkoću česmine, smrike, dikod i onog kržljavog dalmatinskog hrastića, ovisi di je ko uspija iz svoje ili tuđe ogradice potajice posić Loži se loži, al onaj bili dim i prije nego palucne na vrh dimnjaka odnese vitar put modrog Pelješca, pa nad morem leti, lice mu bridi.