A kad bi se napokon umirili u nekom mekome kutu na brodu koji je ljuljuškajući se brodio u suton, misli su nam popadale iz očiju i izgledali smo kao da nestajemo iz ovoga svijeta, kao da smo otišli i lebdimo visoko nad brodom promatrajući sitna, nejaka tijela što su ostala nepokretna kada je duh snage izašao iz njih.