spomenut ću još nekoliko takvih mojih iskričnih poznanstava (osim plavog bajkera i brodovlasnika): npr. bio je jedan egzotičan tip - pravnik i to od one visokotiražne vrste (tako ja zovem elitne, društveno prihvaćene i uhljebljene primjerke)... odvjetnik... sjedio u upravnim odborima raznim... pa bio u organizaciji jednog visokobudžetnog ATP - turnira... predsjednik jednog rukometnog kluba... a tip je bio zgodan... recimo poput glumca u nekoj sapunici... bijele hlače, bijela košulja (tzv. drljača, razdrljena na prsima)... prsa preplanula sa svijetlim dlačicama... zlatni lanac oko vrata... prodoran pogled plavih očiju na preplanulom licu (tip je strastveni tenisač, pa otud boja)... bio je san snova jedne obične djevojke kakva ja nisam... iako nije on bio ni glup ni bahat, nije mi se svidio ni zericu, božemoj, taj je živio u sapunastom ušminkanom svijetu... ma danima sam se smijala na svoj i njegov račun... bilo je interesantno... sjedili smo na terasi jednog kafića a pokraj nas doteturao je pijanac koji je jedva stajao na nogama... pijanac se obratio gostima na terasi dal ' će mu netko pomoći da odtetura do kuće jer ne može sam hodati... svi redom ignorirali su ga... osim mene... ja sam sa široko otvorenim očima pogledala u svog kavalira, onako uglancanog, sa bijelom košuljom, - hoćeš li pomoći čovjeku, darling?... a to sam rekla dovoljno glasno da čuje ostatak terase... pa se moj tenisač našao u neprilici... nije želio ispasti papak... gledao me pogledom iz kojeg čitaš da je pročitao moju neslanu šalu ali otišao je, uzeo pijanca pod ruku i odvukao kući... ovdje je pokupio nekoliko bodova kod mene ali nedovoljno... kad se vratio grubo me zagrlio kao da će me zadaviti ili tako nešto pa smo u momentu prevazišli neugodnost prvog susreta i počeli se poluprijateljski nagurivati... to je bilo dobro... međutim, taj tip jednostavno nije bio moj tip...