Zbog stalnog smanjivanja broja zaposlenih, neusklađene potrošnje Bogom darovanih i ljudskim radom proizvedenih dobara, pa usmjeravanja brojnijeg dijela naroda prema dužničkom ropstvu, sada uspostavljani ali još uvijek ne sasvim uspostavljen sustav, mogao bi se okarakterizirati kao diktatura pogodovanog nerada, potrošnje postojećeg Bogom darovana i ljudski već stvorenog bogatstva, amoralizacije društva, sustavnog slabljenja obitelji i reproduktivne sposobnosti naroda, pa zato i sofisticiranog nekroziranja tkiva većinskog dijela pučanstva s popratnim quasi-kanibalističkim posljedicama.