nemamo mehanizme da sva imovina ide na bubanj, bila ona od tebe, zene, djece, staraca striceva.. to je zalosno i to je za mene los zivot.. jako los.... ne da nemamo mehanizme, nemamo svijesti da rad nesto vrijedi.. meniutrci frajer, oce brosuru o svojoj PVC stolariji... umjesto love on meni nudi vrata.. i kaj cu ja sa PVC vratima? jer mogu njih zaloziti u banki kao sredstvo placanja za doprinose? ili da ih mozda ponudit t-com kao kompenzaciju za racun?? i onda je to ok zivot??