ANE I ČETNIČKA POBUNA 27. SRPNJA 1941. (7) Ubojstvo cijelog roda Ivezića u Brotnju Što se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a " slavlje " obnavlja i posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioništvo osoba iz javnog i političkog života današnje RH?

U Brotnju smo kadšto jedini, kadšto vrlo važan pokreta č kulturnih zbivanja. Njegovo izvješ ć e o radu i ponu đ eni program rada zastupnici su jednoglasno usvojili.

Nakon uspostave NDH, četnici su 27. srpnja 1941. u Brotnju bacili u jamu 38 Hrvata.

Opsežna, pregledna, studiozna i bogato opremljena Povijest školstva u Brotnju o stotinu i dvadeset godina organiziranoga školstva na čitlučkome području izniman je rad Emila Raspudića, u kojem se autor pretežito usmjerio na proučavanje onih škola koje su u većoj mjeri sačuvale dokumentaciju arhivsku građu o svom radu i djelovanju, budući da je velik dio građe zbog učestalih ratova na teritoriju Bosne i Hercegovine uništen.

pazite gospodo s portala da ne napišete koju riječ o Lukavcu bolje da pišete o Brotnju.

Knjiga " Međugorje-mala enciklopedija " autorice Ljubice Benović predstavljena je 15. listopada u Čitluku u sklopu kulturne manifestacije ' ' Dani Matice hrvatske u Brotnju ' '.

U samom Brotnju ima mnogo nekropola i pojedinih stećaka, pa tako i na području Međugorja.

Nastavio je put u BiH, najprije Grude, pa godinu i pol u Brotnju iz Čitluka.

Dovoljno je samo jedanput okupati pa da pomogne. (Danas u Brotnju ima nekoliko basena, u kojima se dvaput godišnje, u proljeće i jesen, kupaju ovce, radi prevencije.)

Podrumi će opet biti puni - kazao je načelnik Jerkić, istaknuvši kako je tradicija vinogradarstva i vinarstva u Brotnju jako duga.

Ova prelijepa rujanska manifestacija okupila nas je i ove godine u Brotnju.

U povodu otvaranja kulturne manifestacije Uskrs s Maticom u Brotnju 14. ožujka nakon Puta križa i svete mise u crkvi Krista Kralja u Čitluku, u Galeriji fra Didaka Buntića predstavljena je knjiga Dijane Korač Vjera u Humskoj zemlji.

Dan se lio u Brotnju kao žeženo zlato kada je Jozija prelazio rijeku Stiks.

Tih istih dana u drugom hrvatskom zaselku Brotnju pored Srba pobili su 37 hrvatskih civila prezimena Ivezić, a najmlađi među ubijenima imao je 2 godine.

Sutra je Simo došao u Brotnju s konjskom zapregom i odvezao svojoj kući ženu robinju Mandušu.

Od osnutka č itlu č ki ogranak MH glav-ni je pokreta č i organizator svih kulturnih zbivanja u Brotnju, Hercegovini i šire.

Ivanu Matijeviću nabijena je glava na kolac, u Brotnju između Donjeg Srba i Gornjeg Lapca istrijebljeno je osam obitelji Ivezić, u Grahovu je likvidirano devet Sarića, a u Mazinu je ubijeno devetero djece mlađe od 12 godina.

O javnom djelovanju fra Didaka Buntića, u trećoj tematskoj cjelini, govori rad Draženka Tomića o fra Didaku Buntiću kao suvremeniku Kršćanske obitelji, Marinka Šakote o njemu kao prosvjetitelju hercegovačkog puka, Ivice Šarca o političkom djelovanju fra Didaka Buntića, Stipana Trogrlića o nacionalno-preporodnom radu biskupa Jurja Dobrile i fra Didaka Buntića sličnostima i razlikama, Roberta Jolića o fra Didaku Buntiću i Brotnju, te Ante Marića o fra Didaku Buntiću, učitelju, profesoru i direktoru Velike franjevačke klasične gimnazije u Širokome Brijegu.

U nakladi Ogranka Matice hrvatske Čitluk ovih je dana izišla vrijedna i zanimljiva knjiga profesora Emila Raspudića Povijest školstva u Brotnju, koja je 24. svibnja, na Dan općine Čitluk, predstavljena u Velikoj dvorani Kulturno informativnoga centra u Čitluku.

Knjiga je monografska obrada povijesti školstva u čitlučkoj općini, a da bi sustavno i cjelovito prikazao školstvo u Brotnju, Raspudić je predstavio i šire društvene, napose kulturno-prosvjetne prilike u Bosni i Hercegovini, počevši od prvih pisanih spomenika (Humačka ploča) preko srednjovjekovnih pisanih vrsta (natpisa sa stećaka) te otomanskoga zuluma, austrougarskoga razdoblja, staro/novo/jugoslavenskih vremena, do naših dana.

U knjizi Povijest školstva u Brotnju najviše je prostora posvećeno školama koje su u većoj mjeri sačuvale svoju dokumentaciju arhivsku građu o svome radu i djelovanju.

Prof. Andrija Stojić glavni je urednik knjige, koja »je zavičajno i profesionalno motivirana i kao takva je trajan znak zahvale Brotnju i njegovim ljudima od jednog čovjeka koji je svoj život posvetio školstvu«, kako u recenziji navodi prof. dr. Šimun Musa; drugi je recenzent Krešimir Šego.

Franjo Buntić (kasnije fra Didak) rodio se u selu Paoči, župa Gradnići, u Brotnju (zapadna Hercegovina) 9. listopada 1871. U radu je najprije donesen upis iz Matice krštenih župe Brotnjo o njegovu rođenju i krštenju, potom kratki podatak o njegovu krstitelju, fra Franji Dobretiću, a potom fra Didakovo obiteljsko rodoslovno stablo.

Prilikom jednog takvog pohoda rodnom Brotnju radi unapređenja životnih uvjeta (melioracija broćanskog polja), fra Didak je i umro u čitluku, 3. veljače 1922. njegovim je zauzimanjem Brotnjo, između ostalog, 1914. dobilo brzojav.

Fra Didakovo je tijelo 16 i pol godina počivalo na čitlučkom groblju Podadvor, a onda je svečano preneseno u Široki Brijeg (1938.) i pokopano u veličanstvenoj crkvi, gradnju koje je vodio upravo fra Didak. neke ideje da se u Brotnju podignu spomen-obilježja u fra Didakovu čast (zavjetna crkva ili mauzolej) nisu uspjele, tako da su mu dostojna obilježja postavljena tek u najnovije vrijeme.

Mateo je igrač rođen 1990. godine, a svoju profesionalnu karijeru je započeo u čitlučkom Brotnju.

Također, nije jasno zašto dr. Goldstein navodi da su zločine u selima Krnjeuša i Vrtoča te u ličkom Brotnju izvršili pročetnički elementi, umjesto da jasno i precizno napiše kako je bilo riječ o četnicima.

Zapaža se prelazni oblik do varoške pjesme osobito u ženskim pjesmama; u novije doba sve jače u Brotnju i okolini Širokog Brijega.

Ajvan prelazi preko strelice i stane bolest. (Tako čine pravoslavni i muslimani u Brotnju.) Katolici, pak, uveče ili ujutro, triput oblaze oko tora, škropeći i moleći Virovanje.

Dr. Goldstein, doduše, navodi da su dio ustanika u Lici organizirali () i pročetnički elementi koji su nakon 27. srpnja počinili osvetničke zločine u bosanskohercegovačkim selima Krnjeuša i Vrtoča te u ličkom Brotnju, ali to se ni u brojkama, ni u razmjerima ne može usporediti s ustaškim zločinima.