Goran Dodig i Zdravko Tomac pohvalili su Tuđmanovu politiku pomirbe " partizana " i " ustaša ", koja se pripisivala Bruni Bušiću, a tijekom polemike došli smo do iznenađujućeg podatka da je to originalno ideja Gorana Dodiga, što je potvrdio i Čičak.

Prema Vjesnikovim izvorima iz medijskih krugova, dok se trebao brinuti o stanju na bojišnici, pričuvni bojnik Andrija Popović je, s iskaznicama raznih tajnih službi, bahato dolazio u novinske redakcije i tražio da mu se hitno preda određeni arhivski materijal, za potrebe filma o Bruni Bušiću.

No kako moje tužbe zbog kleveta iznesenih u filmu o Bruni Bušiću emitiranom na HTV-u 16.10.1992. god. do danas nisu riješene, nije mi ni na kraj pameti da ga sad tužim i provedem idućih 15 do 20 godinama povlačeći se po sudovima.

Pričuvni bojnik HV-a Andrija Popović poznat je i po tome da je, kao bojnik IPD-a, potpisao scenarij filma o Bruni Bušiću, prikazanog na HTV-u 1993. Tim se filmom famozna Komisija za istraživanje žrtava rata i poraća, predvođena današnjim ustavnim sucem Vicom Vukojevićem, brutalno obračunala s bivšim političkim emigrantima i disidentima, tadašnjim protivnicima HDZ-a, optuživši ih da su sudjelovali u uroti za ubojstvo Brune Bušića.

Ja sam prije nekoliko dana pisao o Bruni Bušiću i napisao sam to što mi sada " inkriminirate ".

Mijatovićem u povodu promocije knjige o Bruni Bušiću)

Ne zanima nas dakle, kao istraživače, " Istina o Bruni Bušiću " (iz jednog posta Yodana), ili recimo o zbivanjima u Hrvatskoj emigraciji, nego samo da li je to zaista rekao.

DEKONSTRUKCIJA MITA Lažnjaci o Bruni Bušiću KRIVOTVORENI PROROČKI DESETERAC ZAKRILJEN JE AUTORITETOM HRVATSKOG REVOLUCIONARA Izmišljeno: Najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. tekst::::: MILAN JAJČINOVIĆ Večernji list 16.10.2010 Obzor Svako malo netko zdvojan, ljutit i ogorčen današnjom neuzoritom Hrvatskom razočarano odmahne rukom govoreći: Imao je pravo pokojni Bruno Bušić. I počne s citatom: Da smo složni i čestiti Dalje se i ne citira, jer se uglavnom zna na što se misli.

To je bio i zadnji podatak o Bruni Bušiću u dosijeu Ma te rijali ilegalne organizacije Tiho.

O Bruni Bušiću su napisane brojne knjige, ukoričeno je sve što je napisao, a pripisuju mu se mnoge proročanske i vizionarske riječi za koje mnogi koji su ga bolje poznavali spore da ih je zaista izgovorio ili napisao.

Ima ih koji tvrde da se nešto takvo omaklo puno prije i Bruni Bušiću te da je zbog toga eliminiran kao kandidat za godine raspleta Jalte.

Pozornost javnosti na sebe skrenuo je opet u vrijeme predsjedanja Komisijom za utvrđivanje žrtava raća i poraća, kada je napravio film o Bruni Bušiću (Bruno Bušić: život, djelo i mučko ubojstvo), emitiran na Hrvatskoj radioteleviziji u listopadu 1992., a u kojem je ocrnio biksupa Šepera, Ivana Cerovca, Ivana Cesara i druge ugledne Hrvate.

Mit o Bruni Bušiću, liku i djelu nastao je od državne samostalnosti Hrvatske, a do 1990. najviše se govorilo o ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Tomo Sedlo, Ivan Cerovac, Ivan Cesar, Jakša Kušan i Mate Meštrović imena su nekadašnjih političara i emigranata prozvanih u filmu o " Bruni Bušiću " iz 1992. da su surađivali s Udbom.

Satnik Mirko Ćorić je još 1992. upozorio bojnika Andriju Popovića na ubojstva i silovanja u vojnom zatvoru u Zadru/Pomoćnik zapovjednika za IPD na Južnom bojištu, bojnik Andrija Popović, u slobodno je vrijeme radio na scenariju za kontroverzni film o Bruni Bušiću, u kojem su politički diskvalificirani neki protivnici HDZ-a/MORH tvrdi da u svojim arhivima nema dokumenata o kriminalu

Tuđman je prvotno čak i bio za nju, neke svoje ljude je puštao da pripremaju teren, puštao je probne balone, a vrhunac je bio film o Bruni Bušiću 1992. godine.

Nekada dok smo se sastajali s Brunom Bušićem na večerama Veco, general Rukavina i ja smo za razliku od Tuđmana Bruni Bušiću govorili da ne ide u emigraciju, jer se stvari vani ne rješavaju.

Međutim, ubrzo je Državna bezbjednost Sekretarijata za unu tra šnje poslove kotara Makarska, da bi se preduhitrilo skorašnje moguće neuspjehe, po načelniku Gašparu Bergamu, 25. travnja 1959. podnijela kaznenu prijavu protiv Mate Babića, Andrije Bio či ća, Brune Bušića, Ivana Gabelice, Krune Galića, Florijana Galića, Mire Grizelja i Dinka Jonjića zbog pripadništva tajnoj organizaciji Tiho u vezi s čl. 117 stav 2 KZ-a, 84 a tri dana kasnije, 28. travnja 1959., Ok ru žno javno tužilaštvo Split naložilo je Sekretarijatu za unutrašnje poslove u Makarskoj da zbog krivičnog djela iz čl. 117, odnosno čl. 101. i 118. KZ-a povede istragu protiv navedenih gi mnazijalaca iz Imotskog.85 U smislu tih odredaba Bruni Bušiću je SUP NO ko tara Makarske uputio pisani poziv, s potpisom Željka Popovića, da se 1. svibnja 1959. radi saslušanja po čl. 117., stav 1. KZ-a javi u Stanicu Narodne milicije Imotski, 86 a zatim je 7. svibnja 1959., da ne bi ostankom na slobodi otežao provođenje izviđaja utje cajem na svjedoke i saučesni ke donesena odluka o uhićenju Brune Bušića.

U povodu govora Dražena Budiše na predstavljanju knjige posvećene Bruni Bušiću razgovarali smo s Budišom o tome zbog čega je hrvatska povijest tako dramatično kontroverzna i zbog čega u ovom društvu nema suglasja ni o događa jima otprije 60 godina ni o Domovinskom ratu.

Bruni Bušiću pisali u okviru svojih saznanja u javnom tisku343 i u knjigama i slično, 344 o njegovu boravku vani re lativno slabo se zna.

Tu Bušićevu žalbu Savjet Instituta je razmatrao 2. srpnja 1968. i djelomično je usvojio pružajući mogućnost djelatniku Bruni Bušiću, ukoliko bi došlo do proširenja rada Instituta, da ima prednost pred natjeca teljima ako zahtjev podnese u roku od 15 dana od dana pri mitka pismene obavijesti Instituta o proširivanju opsega rada.136 Kad je Bušiću 27. srpnja 1968. prekinut radni odnos, on je u za kon skom roku podnio tužbu nadležnom sudskom organu i nakon nekoliko rasprava došlo je do na godbe Bruno Bušić i Institut za historiju radničkog pokreta nagodili su se da se Bušiću produži rad ni odnos do 12. veljače 1969.137

U sudskom procesu 9. 25. ožujka 1966., u kome se sudilo An đelku Mijatoviću, Ivanu Gabelici, Rudolfu Arapoviću, Zvonki Drkulcu, Bruni Bušiću i Marku Barišiću, zbog čitanja i davanja dru gima na čitanje emigrantskog tiska (Mlade Hrvatske, Hrvatske re vije) te sudjelovanja u razgovorima o stvaranju ilegalne protu ju go slavenske organizacije čime je poticao na nasilnu promjenu državnog uređenja i na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Ju go sla vije, te zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji, Bruno Bušić je, kao V. optuženi, osuđen na kaznu za tvora deset mjeseci uvjetno na dvije godine.

Ili, pak, Dragici Bulat i Bruni Bušiću?

Dao je jednoj grupi klevetnika i štetnika da snime tobože film o Bruni Bušiću, ali zapravo da u filmu prikaže mene kao doušnika udbe koji nije ništa drugo radio neko cinkario najbolje prijatelje.

Ili, zašto ne kaže riječ dvije o intelektualnom kružoku Steve Krajačića, od kojega je njenog supruga dijelio isti onaj plot koji ga je spajao s Josipom Manolićem (vidi: intevju Josipa Manolića i Davora Glavaša, Feral, 1998.); možda bi iz kasnijih godina mogla izdvojiti slavna putovanja pukovniku Babiću i Bruni Bušiću, dok hrvatska inteligencija trune po zatvorima; pa čak i ono Titovo: Tuđmanu ne pakovati, nije nezanimljiv motiv zasebnog pojašnjenja odnosa druga Tite šepavog, i njegovog mlađahnog majora (a ne generala, kako se krivo tumači) koji je netom oženio drugaricu personalku Ankicu... Uglavnom, prestanite nas zajebavati ovim fikcionaliziranim biografijama i posthumnim korekcijama životopisa ljudi koji su za života živjeli najmanje dva života

Dostavljao doušničke izvještaje o Bruni Bušiću, Franji Mikuliću i drugima.

U filmu o Bruni Bušiću Tomo Sedlo je predstavljen na sljedeći način:

Slučaj Sindičić se ovih dana detaljno obrađuje u Feljtonu o Bruni Bušiću kojeg objavljuje Hrvatski list.

Moj prijateljski pozdrav Franji Tuđmanu, Vladi Gotovcu i Bruni Bušiću, makar i kasan, naknadan zadobiva, u ove dane, i neko drugo značenje: u trenutku kad brojni krojači, velikim škarama, režu sukno iz 1971. i dijele ga, po kazališnim ložama, kao alkarsku čoju: nezvani krojači, neznanim junacima.

Riječ je o šestom nastavku Vukušićeva feljtona o Bruni Bušiću (v.