Koliko smo u stanju da prihvatimo sa zahvalnoscu, ono sto nam se desava, bilo dobro, bilo lose, da oprostimo, pustajuci od sebe kao deblo koje reka koja tece odnosi, toliko smo deo celine, utoliko delujemo iz centra sveg stvorenog, iz Apsoluta, tecemo.Zato, kada god pomislimo da ne mozemo vise, da nema dalje, da je kraj, da nas bol razdire i dusa jeca, setimo se da je to u stvari nasa Ma, koja nas iskusava i sto je zadatak tezi mi smo svesniji, prihvatimo, budimo zahvalni i oprostimo joj, jer na kraju cemo mi nju morati ubiti, da ona ne bi unistila nas i znajmo to je za nase dobro i dobrobit svega postojeceg u nepostojanom.Evoluirati, znaci bti ruku pod ruku sa smrcu iz trena u tren kontinulano.Zato ubi me, jer ako to ti ne ucinis, ja cu ubiti tebe, a u oba slucaja prihvatam, zahvalna sam i oprastam, jer naprosto dogadja se, dok ne prestane...