Slučajno sam naišla na Vaš blog (ma nije to slučajno). Sutra je prvi petak, pa ću, ako Bog da ići na sv. misu i namijenit ću je za Vas da strpljivo nosite križ i vidite plodove strpljivog prihvaćanja božje volje.2002.godine nastradala sam u prometnoj nesreći kad sam išla na sv. misu.Nakon par mjeseci rogonja mi je ubacio " bubicu ": " eto vidiš što ti je dao tvoj Bog ".

I, k vragu, mogu zamisliti staru gospođicu Marple kako se mota umotana u mekanu bijelu togu i nevinim pogledom stavlja bubicu u uho nekom detektivskom bogu na Olimpu, dok pijucka sasvim malu čašicu ambrozije i spašava živote njenih i Jasonovih sinova šaljući leteća kola sa zmajevima da je odvedu dalje od zla, dalje od moći i konačne katastrofe - prije nego što im je posve luda, opsjednuta moći i izdana, kažnjena za vlastite izdaje i nemoćna poput žene koju na osnovu lažne liječničke uputnice odvode u ludnicu ⠀ oduzela svaku priliku da možda postanu ljudi.

Maminjo, inače poznat kao vrsni manager igrača, bacio je neku bubicu u uho Štimcu tko mora igrati prvu postavu.

Morat ću joj baciti bubicu u uho:)

Stavili su mi i nekakvu bubicu u uho kako bi ja njih razumio.

Cacharel - divnoća: D AmorAmor u nekoliko verzija, za svaki rođendan obnavljanje zaliha, više ništa drugo ni ne dobivam na poklon: D Nije mi žao dati toliko novaca kad me svaki put iznenadi koliko je divan svaki parfem: D Ah, možda da bacim bubicu nekome i za ovaj?: D

Ali, za dva tjedna dolazi Aćimović kod mene, kamerman, tonac, razletjeli se po kući i tako je počelo snimanje ", prisjeća se Kralj koji se vrlo brzo zbližio s Aćimovićem jer " Aćimović je čovjek iz naroda, nije onakav kakvim mi zamišljamo filmske redatelje, on vam se vrlo brzo uvuče pod kože tako da ubrzo nisam ni primjećivao da imam bubicu-mikrofon na sebi, ni da me kamera neprestano snima ".

Za razliku od rođaka C4 Berline još ga nije dodirnula ruka racionalizacije, pa je ostao šarmantno razigranim, unikatno funkcionalnim i čarobno prostranim vozilom, uz pokoju Citroënovu ' bubicu ' kao obaveznim dijelom standardnog paketa.

To hrvatska javnost nije ni primjetila no nama, preko čijih leđa su pucale posljedice takvog novinarsta bilo je očito da se hrvatska javnost namjerno pumpa kontra braniteljske populacije a naročito RVI jer se programirano i sistematski stavljalo bubicu u uho javnosti i proskribiralo nas kod nje.

Tako su se sa svojim usavršenim vremeplovima vratili u prošlost i genetski modificirali ovu bubicu da bi preživjela do njihovih dana i - hop: p: p: p

Svrha okupljanja je da mi izviđači na neki način prezentiramo svoju organizaciju i da onim školama gdje izviđači još ne postoje, ' ubacimo bubicu ' nam se priključe - kazao je Popović dodajući kako na području Osječko-baranjske županije postoje škole koje imaju svoje izviđačke organizacije.

Tu se moj Andras sagne, digne sa zemlje bubicu, metne je na crni vrh od svog palca, i pošto bubica odleti, stane Andrija skakati i gotovo jecajući urlati: - Jesi ga videl, lepega, malega božjeg voleka

" Bubicu u uho " o prelasku ubacio mi je još prije nekoliko godina Mario Mihaljeviæ, ali tek sad sam se osjetio zrelim za taj korak.

I tako, nisam inzistirala, već sam mu po malo dozirala prednosti malog auta, dok na kraju nismo kupili ovu moju bubicu.

(Damjanu se tresu ruke dok joj pokušava prikvačiti bubicu.)

Prva mi je bubicu u uho bacila Margareta nakon jednog ludog Mostarskog izlaska prošle godine (svaki je u Mostaru takav).

bosonogi, malo dijete do godinu dana najmanja je stavka u proracunu, pogotovo ako mama doji i ako se koriste platnene pelene. ni ne osjetis da je dijete tu, novcano. ali cuj, dijete nema vjecno godinu dana.. a za kasnije, pa mislim da bih se propucala prije nego bih uz dvije zdrave ruke i noge djetetu kupovala robu po second hand sajmovima? alo, govorimo o djeci ja do polaska u skolu uopce nisam imala imuniteta, u tri navrata zavrsavala u bolnici i sad da ja na takvu osjetljivu bubicu malu navlacim krpe kupljene na hrelicu? a kaj, ja i tata cemo se sminkat po fensi smensi ducanima cim bih dijete morala oblaciti na second hand sajmovima, onda automatski otpadaju izvanskolske aktivnosti, otpadaju izleti i maturalci, odlasci na rodjendane prijatelja - jer se nema para da sma u takvoj financijskoj situaciji, nikada, ali bas nikada mi ne bi palo na um stvarati zivot, stvarati dijete jer to nije zivot, to je zivotarenje

Oli si dugo bio u Americi pa neznaš što se sve izdogađalo ili ti je Maković ubacio bubicu LP

Bi li ti sinko meni mogla dobaviti bubicu?

@bocaccio, hehhh i ja uvijek u nekom ratu s novinarima:):) ima i post u kojem sam oprala novinarku-patku... ipak, žao mi ih je, jer im nije lako stalno donositi neke novosti, koje će se svidjeti uredniku, pa se uživo pokušavam držati pr-lekcija u ophođenju s njima:))) za sada sam s druge strane njihovog mikrofona, ali si mi bacio bubicu u uho, da bih se mogla uhvatiti i pera:)))

Alessia ima vodenu kornjaču dok Elena ima psa Bubicu... baš su sweet...

Koreja u dogovoru s Iranom, Rusijom ili Kinom daje ovakve otvorene izjave, cisto da stavi bubicu u uho SAD-u da bi tamo lako moglo doci do sukoba.

Prije su samo zaljubljenici znali za Branka Bubicu i možda još dvojicu-trojicu, a sad slavnih klapskih pivača ima na desetke.

SUNČICA: Pa ne bi ti valjda dao našu malu bubicu.

Uglavnom, držim mikrofon (po novom imam i bubicu) i dirigiram na hrv. eng. i njem., brbljam, izmišljam dolaske predsjednika i igre.

Malo po malo, i već kroz nekoliko dana dijete će biti spremno dotaknuti pravu bubicu.

a ovo za ispiranje mozga - gle, trebamo biti zaista uvjereni u to da ne možemo ostati bez mlijeka, i da mlijeko ne može biti nekvalitetno, nekalorično, moramo biti jako uvjereni (educirani) da na samom početku dojenja dijete mora vući uprazno kako bi se mlijeko uopće stvorilo.. jer ako nismo uvjereni i sigurni onda se lako posustane. još ako nam netko ubaci bubicu u uho (nekad mama, teta, susjeda, nekome pedijatrica (), patronažna...) da dojenje neće ići ili ako je prebolno (jbg kad nitko nije pokazao pravilan položaj: rolleyes:) i eto razloga za odustajanje. ovo propagiranje dojenja mora biti agresivno i mora nam isprati mozak kako bi imali samopouzdanja: top:

... tko o čemu, ja o međuljudskim odnosima. zapravo o ne-odnosima. zanimljivo, zar ne? ljudi su divni i recimo da ih uglavnom jako volim. ne pojedince, neć onako generalno gledajući, sve ih volim. poput kakvog histeričnog altruiste, samo što ne hodam okolo i ne ljubim ih i grlim sve redom. još mi samo to fali. drag mi je ljudski rod ali još su mi draži pojedinci i pojedinke... pojedinci, znači. oni pojedinci koji su mi priuštili mnoge besane noći; njih dijelim na dvije skupine: prve su one noći koje sam provela sa užitkom dok sam poput mistress of the dark šetala u outfitu po parkićima i raznim opskurnim lokalitetima, a druge noći su... one, kada nisam mogla oka sklopiti bez obzira na umor jer su mi se druge misli vrzmale po glavi. vjerojatno bi se u arhivi ovog bloga mogao naći pokoji post pisan u gluho doba noći, u doba kada su samo rijetki budni. ne mislim na naše antipode, već na nas, ovdje, right here. pojedinke su mi jako drage. nije nikakva tajna da ja volim i žene. volim njihovu glatku i nježnu kožu, meke usne i sklonost ka minucioznim praćenjem detalja. no ja jednostavno obožavam ženski um. više mi se sviđa od muškog. kako rekoh, detalji.. devil is in details, ain ' t it?... draga mi osoba ženskog spola spomenula mi je vosak i tim činom mi ubacila bubicu u uho. sada samo o tome razmišljam. vizualni sam tip i na tren sklopim oči, a onda scenarij krene... no... to je već u domeni priča, a ta priča će ostati neispričana, barem za sada... no vosak po dlanu, podlaktici, nadlaktici... čak i mali ožiljak na njoj... nostalgija? euforija? da, sve u jednom....

eto, ne znam ni sama.... upala sam u krug monotonije i konstantno istih stvari... gade mi se svi oko mene, izuzev par osoba, gadi mi se sve što pogledam, dotaknem ili na što pomislim. nemam volje ni za što, nepostoji ni jedna jedina stvar na ovome svijetu za koju bih sada imala volju... dobro postoji, pretjerala sam, ali bit je u tome, da i za ono što jako volim nemam nimalo volje. najsretnija bih bila da me netko jednostavno izbriše sa lica zemlje, i da se nitko nikada ne sjeća mene, tj. kao da nisam ni postojala... ali svi jako dobro znamo da je to jednostavno nemoguće. u mene se uvukao neki beskrajni strah, svega se bojim, konstantno sam paranoična, i razmišljam previše o tome kakva će biti budućnost, naravno u mojoj glavi i očima.loša i crna.... bojim se da će me ljubav ostaviti (to mi je definitivno najveći strah u životu), bojim se da ću dugo ostati u ovome stanju pa ću se tako i sama sebi početi odvratno gaditi, bojim se da neću imati snage ni za šta, tj. neću htjeti imati snage, bojim se da će se nešto dogoditi mojim dragim osobama i naravno alenu (to je strah koji proživljavam svaki dan, svaku sekundu, svaku stotinku, 365 dana u godini), bojim se da neću imati snage učiti i dobro završiti četvrti razred, bojim se da će me zbog moje ograničenosti samo na moju ljubav, ljudi odbaciti i odjebati. objasnim vam malo kasnije. ma ne znam, u nekim trenutcima imam osjećaj da gubim razum. škola me strašno živcira, skoro cijeli razred me živcira, i nikako nemam volje to promjeniti tj. utjecati na to. zapravo nemam volje ni za šta... pustit ću da ide kako to bog želi, ako treba nek ode sve kvragu.... strašno je koliko sam glupa, i koliko neki trenutci utječu na mene i moj cijeli sistem u glavi. onoliko malo koliko poznajem psihologiju, dovoljno je da vidite, čujete i da vam netko posadi bubicu u glavu i mislit će te da su svi protiv vas, tako sam se i ja uspjela uvjeriti u stvari koje su praktički nemoguće. nažalost, svijesna sam da je to nemoguće, ali se još uvijek toga svega bojim. joj imam osjećaj, da samo mučim sebe i sve oko sebe. konstantno plačem ko kreten, barem dobrih pet puta na dan. i onda su mi oči ogromne.... pa se još moram i skrivati da slučajno netko ne bi vidio, jer mi se stvarno ne da objašnjavati zašto sam plakala. osobe s kojima sam prije obožavala pričati i biti u društvu, sada su mi samo puki prolaznici i kolege. mislila sam ma proči će to, ali nije i nit će. jednostavno smo se promjenili, udaljili, odrasli... i naše vrijeme je završilo, ne pripadamo više jedni drugima. to me jako izjeda, izjeda me ljudska sebičnost i dvoličnost, gadi mi se to. ma sve mi se gadi.... rekla sam da ću objasniti... ono gore.... e pa ovako... ja sam imala " prijatelje "... jel? oni su me, hm, držali uz sebe kao neku dvorsku ludu, jer me život naučio da svoje probleme moraš riješavati sam, pa sam tako postala zatvorena ali vrlo vesela osoba, koja se konstantno smije i nasmijava druge. zato su me moji " prijatelji " i " voljeli ". nažalost ja u tom društvu nisam imala pravo glasa kao i cijeli život. bila sam slijepa i nisam vidjela da me iskorištavaju a zatim odbacuju kada im dosadim. prijatelji su potrebni, a ja ih nisam imala, tj. mislila sam da ih imam. ušla sam u srednju školu, gdje se moj kontakt sa " prijateljilma " prorijedio i shvatila sam neke stvari... postala sam ograničena, tj. nisam nitkome ništa govorila, znala sam sjediti satima sama šuteći i razmišljajući. na neki način mi se sviđala ta samoća jer nije postojalo ništa i nitko tko će me moći zajebati... ali naravno, čovjek nije stvoren da bude sam. pa sam tako počela luditi na neki način. tada se našla osoba, hm... ne znam ni kako to opisati... osoba bez koje bokte pita gdje bih bila, i šta bi bila. osoba koju ću beskrajno voljeti do kraja svoga života bio on dug ili kratak. osoba s kojom sam i osoba bez koje ne bih mogla živjeti. ali o njemu jedan drugi post.... bit će posebno posvećen ta osoba, tj. moja ljubav, tj. ljubav mog života me spasila. kao i mnoge druge ljude... saslušao me bez ikakvih problema, pazio je na mene, volio me i bila sam mu draga, a ja kao ja, naravno pala sam na to (ko ne bi na njega pao).... tada smo on i ja krenuli. iako nisam odmah priznala, ali bilo je očito da sam alena voljela od prvoga dana... jednostavno sam znala i još uvijek znam da je on ono moje nešto, onaj poseban detalj koji nas čini boljima, jednostavno SRODNA DUŠA...... iako sam mu pravila sranja, poprilična sranja i bila sam odvratna prema njemu.... on je to bio u stanju oprostiti jer je i on u meni prepoznao srodnu dušu... oprostio je i nakon nekog vremena sve je opet bilo po starome. tako sam ja silno zaljubljena postala ograničena na jednu osobu tj. samo na njega. prije sam uvijek morala trčkarati i paziti na najmanje tri prijatelja u isto vrijeme, ali tada sam shvatila da je bolje raditi oko jedne osobe koja te neće odjebati nego oko njih deset koji će te svi zajebati. ukratko i već rečeno postala sam ograničena samo na njega. nije mi trebao nitko drugi, samo on. tako da nisam ni stvarala neke određene kontake sa bilo kime drugim. samo ono nešto sitno što je dovoljno za malo bolji razgovor. zato sada nakon ove dvije i pol godine koliko sam s njime, jednostavno nisam u stanju stvoriti neku vezu s nekim drugim, jer mi zapravo nisu ni potrebni, ponovno kažem osim par osoba. znam da postoji mogućnost da će se mnogo ljudi naljutiti kada pročitaju ovaj post, ili će me krivo shvatiti, ali mislim da je jednostavno vrijeme da se to zna o meni. vjerujte mi da mi nije cilj da nekoga uvrijedim, ili povrijedim, ali ja sam jednostavno takva osoba. nažalost uz taj moj ne kontakt sa ljudima... došlo je i par problema. moj pogled je bio uperen samo u njega, pa sam u nekim sitnicama bila sljepa, a i postala sam na neki način opsjednuta, još uvijek sam... i to ne poričem. ne mogu izdržati ni dan bez njega, da ga ne vidim i ne čujem. ne postoji apsolutno ni jedna riječ na ovome svijetu da opiše moju ljubav. ugl. da, postala sam opsjednuta, tako sam mračila na sve žensko što mu se približi, nemojte me sada krivo shvatiti... zagrljaj i poljubac u obraz mi ne smetaju. ali neka pretjerivanja, eh.... znam da će ove prethodne rečenice krivo shvatiti barem dvije osobe, ali ja vas molim, nemojte... ja sam takva, nisam se na to natjerala niti sam si to usadila u glavu iz dosade, takva sam stvorena i ne mogu to promjeniti, probala sam vjerujte mi.... ugl. dosta o ovome, jedan poseban post ću napisati o nama dvoma, tj. mojoj ljubavi i meni. eto, ne znam više ni sama o čemu da se izjadam, jer se osjećam totalno jadno, istrošeno, izponavljano, glupo, isprazno.... i još mnooooogo, mnogo toga.... ne preostaje mi ništa drugo nego da vama ostalima poželim da ne upadnete u ovu melankoliju koja je mene snašla, nego da budete veseli, dobre volje i da se ne živcirate. mojoj ljubavi poručujem. eh. opet nema riječi... ništa. da ga volim najviše na svijetu i da mi fali svake stotinke kada nisam s njime.... šaljem mu veliku pusu... i ljubavi, znam da sam dosadna i naporna, ali kao što rekoh previše te volim i glupo je to tajiti....

Nadamo se da smo vam stavili bubicu u uho i da ćete doći i biti dio ove predivne modne manifestacije i uživati u njoj.