večer, neki dan mi je tata spomenuo da imaš zanimljiv blog... ha, ha... moj tata koji je prije par godina rekao da je komp sranje, da je mobitel katastrofa.... e taj isti moj tata sada surfa po internetu više nego ja, spremio je stare ploče, one iste ploče za koje bi nekada umro bez njih, sad brije po internetu, prži neke koncerte sa satelita... uglavom čovjek se modernizirao... zaista ponekada mu se od srca nasmijem... taj isti moj tata bi za muziku dal sve... znaš i sama da nam je dozvolio da na trećem katu sviramo... dok su ostali susjedi šutili, a vjerujem da im nije bilo baš ugodno.... e pa Anđo bok, htjedoh ti se javiti, htjedoh ti reći da si mi zaista uvijek bila draga osoba... htjedoh ti rećši da mi je drago što si uspjela... ja sam neko vrijeme svirala sa jednom udrugom, vratila sam se malo bubnjanju, imali smo nekoliko velikih nastupa, no sada stagniram opet... ne da mi se ulagati energiju u nešto, iz čega ne dobivam barem jednako toliko energije ili više... satisfakcije... ispunjenja, toga nema jer se radi o udruzi koja non stop prima nove članove tako da svaki puta učimo s ostatkom ekipe sve ispočetka... a to zadaje prave glavobolje... oduzima, crpi energiju... ne napredujem, stojim i ništa se ne dešava... eto toliko o tome, iscrpilo me, tako da sam se dala u slikanje, oduvjek mi je bila želja slikati s uljem na platnu... sada sam si to konačno i priuštila.. to je trenutno moj bijeg od kolotečine, stresa, melankolije... to je moja meditacija.. toliko je toga što se izdešavalo u mom životu... i sada konačno nakon 31 god. života konačno sam se okrenula malo sebi... upoznajem se, preispitujem i gradim.... tebi, najveća pusa i drži se ako buš imala malo vremena javi se mailom: [email protected] ex. špoljarević (zrinka 01.05.2008., 20:13:32)