Odugovlacim budenje svih cula i pokusavam ih uspavati kako bih bar jos jedan tren duze mogla zivjeti stvarnost svojih snova i gledati tvoj lik kako mi se smijesi i gricka obraze.

kasno je.. namjeravala sam spavat.. mozda malo citati prije spavanja.. ali promjena plana.. petak je... nesto mi se malo pise... sto se dogada u mom zivotu?? u posljednje vrijeme.. nista.. kao i obicno.. vrijeme nagovjestava proljece.. prekrasno proljece.. budenje.. i ja se tako osjecam... tek probudenom... u polusnu.. probudenom u nekom drugom zivotu.. zbrčkanom... bez cilja... rascjepana na djelove... vostane figure... neki novi-stari ljudi.. neka nova jutra.. i ja drugacija.. vjecno izgubljena... bez snage da saznam nove pijune u mom zivotu... nema pravila... vjetrovi se igraju sa mnom.. i mojim zivotom koji je vjecito u tudim rukama.. nikako da postanem gospodar svog zivota... kao vjecni pas lutalica u potrazi za gospodarom... nasla sam se u pustinji.. sama.. okruzena pjeskom... tek pokojim povjetarcem koji dodirne kapljice znoja na meni... cak ni fatamorgane koja ce me zavarati... sama u vjecnom.. izgubljenom.. beznacajnom vrtlogu zivota.. trazeci... u sredini sam... nemam svoje grupice.. nigdje ne pripadam.. odtudenik iz svoje vrste.. crna ovca... ne razumijem.. kao malo dijete koje tek progovara... gledam kroz prozor.. trazim odraz.. trazim utjehu... ne pripadam nigdje... cak ni samoj sebi.. dobro dosao.. u svijet.. izmisljeni... u svijet koji nema smisao.. u svijet koji je na pomolu... svijet u koji sam toliko vjerovala... koji me izdaje... a ja sama... i dalje cekam... lastavicu koja ce najaviti proljece...

Poštovana doktorice, ja osim sto pijem 50 mg fevarina ujutro i 100 navečer, doktorica mi je uvela i 2.5 mg olanzampin ciple... on mi je smanjio nervozu opcu i stabilizirao raspoloženje, tako da nisma vise toliko nervozan ako malo zakasni doza rivotrila.. cak nekad ga i uzmem manje... da li je u toj dozi olanzampin antipsihotik ili cisto stabilizator i dodatak antidepresivu.. inače sam nervozna osoba.. usput, i meni je kao i dijani s proljecem došla ta neka anksioznost i tesko budenje.. ali mislim da bi to mogao biti proljetni umor i naglo zatopljenje.. inače sam metereopat, pa mislim da ce proci.. ako ne, da li postoji nesto sto pomaze kod promjena vremena da se ne osijećam anksiozno.... Srdačan pozdrav

Ova pobijeda je definitivno vrijedna za hrvatsku za podizanje samopouzdanja, najvise radi Petrica i Nikice Jelavica oni su ove sezone u igrackoj krizi i ovi golovi su ima jako dobro dosli za budenje iz te krize a sad kako ce se to dalje razvijati mislim na njihov ucinak u napadu to cemo vidjeti u narednim utakmicama.

Iako smo se bojali da ce jutarnje budenje u 6:30 biti tesko dogodilo se upravo suprotno.

Ovim putem pozivamo sve žene ili djevojke s ADHD-om koje se žele uključiti u njeno istraživanje, da nam se jave na budenje@gmail.com pa ćemo vaš kontakt proslijediti mag.

evo napokon i to cu napisat.. naime vratila san se ja prije tjedan dana al mi je bila tlaka.... i eto... di da pocnen.. probudili smo se u petak rano, rano... oko 5 uri i nasli se u 5 ipo da stignemo na kombi u 6.... i tako dosli mi i mislimo ka put ce biti dug i ugodan kad ono na nase zaprepastenje kombi za 15 ljudi a nas 18..... i jos k svemu tome kad promislite da je svako od nas ima ogromni ranac i rusake, a i to je tribalo strpat unutra... uf, uf... i tako putovali smo bice kojih 8,9 sati do pule, pa onda jos brodicen pola saa do odredista tocnije otoka verude.... i kad smo napokon dosli lipo smo se smistili, digli svoje satore... sili, odmirili se malo... i onda na olimpijski dio natjecanja... tocnije. dizanje satora, cvorovi, morze, signalizacija, pucanje iz zracne puske.. i mislin da je to, to... posli vecera, sastanak voda ekipa... pa dragi nam KZP (tocnije PUV-program uz vatru)... hehe.. i posli odlazak na neku plazu.. i zabava do ranojutarnjih sati..... zatim subota.... budenje u 5 uri ujutro opet.. i to krvnicko budenje.. stanu kraj tvog satora i zvizde dok ne izades a jedan na razglas pizdi nesto.. koje zivotinje.... zatim odlazak u pulu negdi na vrh i pocetak staze.. inace staza je trajala 10 sati i imala otrprilike 20 km... imali smo startni broj 11 pa smo zadnji krenili.. i tako uspjesno nademo 1. i 2. kontrolnu stanicu (koje je inace najteze nac) i izgubimo se na putu do trece.. 3. nismo nikako uspili nac pa smo isli trazit cetvrtu... uf... i to smo trazili dobrih uru vrimena.. prisli cilu pulu uzduz i poprijeko... i nikako... znaci dok smo to trazili samo da napomenen prisli smo mozda i duplo vise km nego sta je cila staza.. i tako jadni iscrpljeni i iznemogli odustamo i odemo u grad na 7. ks.. samo da se avimo da smo odustali i ka da nas diskvalificiraju..... i vratimo se na otok zajebajemo se cili dan u nadi da vise nista nemoramo radit kad ono vijest da nijedna ekipa nije presla cilu stazu i da niko nije diskvalificiran nego za stazu dobijamo 0 i za sve na kontrolnin stanicala koje smo priskocili (3., 4., 5., 6., i cilj.) tj skica dijela puta, kroki, minsko polje, testovi neki i tako... i onda utorak opet zabava do kaaasno u noc.... srida budenje u 7... paljenje vatre, cipanje drva, povlacenje konopa, i to... i eto bili smo najbolji u dizanju satora.. pa bar nesto....... nakon svega toga zatvaranje kupa uljanik 2006. i opet u pulu u nas mali kombi... e da zaboravih rec, 7. smo.... put doma je bija vrlo dug i naporan,... vozili smo se masu.. i stali par puta po uru ipo.. hehe.. da vozac odspava... kuci smo dosli u 2 ujutro sretni, zivi i kolko tolko zdravi.... the end..

Kako smo i najavili, povodom 50. MDF-a, nasa Udruga u suradnji sa djecjim vrticem OSMIJEH i Udrugom Kamencici organizirala je u cetvrtak, 24. lipnja 2010. godine u 19 sati u Park sumi Subicevac na prostoru djecjeg igralista dvije djecje predstave MEDIN SAN i MEDINO BUDENJE.

cesto ne mogu nekad ne zelim gotovo uvijek odustanem od toga jer lakse je lakse pustiti se da voda nosi sve i samo gledati kako dani prolaze nego zbilja poduzeti nesto ustati i reci dosta je pitam se kud bas ja cemu sad i onda osmijeh cujem opet iznova sve ono sto ponovio si milijun puta zasto zasto zaboravim zasto nije to uvijek tu da me podsjeca toliko zelim slusati taj glas u sebi taj dio koji me uvijek podsjeca da mogu taj glas koji mi govori koliko me zelis uz sebe koliko to nedostajem koliko me volis i zasto pitam se zasto ga utisam zasto mu dozvolim da prestane smeta me smeta to sto izgubljena u svemu dozvoljavam samoj sebi da zaboravim da smetnem sve sastrane i analiziram umjesto da uzivam u pjesmi koju slusam svaki put kad mi pricas i onda skuzim da je u meni nemir i da se borim sama sa sobom i svime oko sebe jer kao da sam u klopci i zelim izaci i trgam se borim a, nista ne pomaze kao da sam u kavezu i sto vise zelim van to sam u sve tjesnjoj sobi i gusim se jer ja se borim s tim sto mi nedostajes umjesto da sretna sam sto taj osjecaj postoji umjesto da uzivam u svako trenutku koji bih zeljela podijeliti s tobom ja samo zalim i mrzim vrijeme i prostor sto nisi tu umjesto da volim ja ljuta sam i bijesna umjesto sretna sto bez obzira na kilometre imam te pored sebe tratim energiju na sasvim krive stvari jer jedan dio mene sve zna i zeli biti sretan i radostan za svaki sat svaki dan svako jutro i svaku noc sto imam te a, drugi dio je ljut tuzan i bolesno zivcan jer te nema bas sad tu da gledam te kako budis se pored mene da gledam kako smijes se a, znam ti osmijeh znam tvoje budenje no, nije dovoljno znas i sam da uvijek trazim vise znas i sam da sam neutaziva i to ti je slatko no, oboje znamo da je naporno zelim samo reci nadahnjujes me motiviras i da te nema bilo bi puno teze nositi se sa svime s daljinom i svim ostalim sitnicama koje more moju glavu zelim ti reci hvala hvala na podrsci na ljubavi i svakoj toploj rijeci svim pjesmicama saputanjima hvala ti sto koracas uz mene svaki dan dan

eagle eye cherry-save tonight... fakat volim ovu stvar...:) evo, pisem taj novi post... iako mi niko ne komentarise, ali ajde... zbog vas par vjernih poklonika " ornijevog blogaca " napisat cu koju recenicu... tek onako... da vam malo opisem kako sam predivno ljeto provela, kako savrsene prijatelje imam... i tako... eto... pa krenimo... dakle, kao sto rekoh, moje prvo odrediste je bio Selce, tjedan dana rehabilitacije, par novih prijatelja, malo kupanja i suncanja i dva nova oziljka jer sam uspijela skociti na jednu jedinu stijenu u okrugu od 120 km, ali nije bed... trajna uspomena;) upoznala sam i Igora Omrčena, odbojkasa, za vas seljacine koje pojma nemate... slikali smo se i moram priznati da me decko fakat odusevio.slikice cu vam stavit kad moj kucni kompjuterko bude obdaren blagodatima interneta, a ja se naucim svladavati u koristenju istog;) dakle, vratila sam se iz selca, dan i po nakon toga isla sam u dugu uvalu, sa svojim klubom... i bilo je savrseno... fakat je bilo predobro.najvise sam vremena provodila sa strmom, stjepkom, zekom i ekipom iz Like koja nam je i ove godine pravila drustvo. treninzi su bili dva puta dnevno, najvise su trenirali oni najmanji.isli smo na vise plaza, a na onu najbolju, sa ogrrrrrrromnim stjenama, ja nisam isla jer mi trenerus nije dao jer imam SJEBANA LEDA mrzim ta leda... bljak... ja sam skakuckala s onih malih stjenica, di je skalala i moja petit sister... a kaj cete, za ovakve krelce koji se tak sjebu ni nije drugo... poslje treninga i kupanaca i vecera i diska i svih tih aktivnosti, potrpali bi kikice u kevetac, uzeli gitaru i legli na balkon.nakon dva dana su nas protjerali jer smo bili " malo " bili glasni, pa smo se sa dekicama pod rukama zaputili na igraliste... stjepko i lea su koristili moj vejiiiiikiiiiiiiiiiiiiiiiiiii strah od mraka tak da sam se suljajuci vracala do sobe... al smo zato otkrili da se doticni gospodin jako boji kukaca;) cak i bube loptice (kaj me tak zbunjeno gledas, kaj ja znam kak se to strucno zove? ona mala siva buba sta se smota u kuglicu kad ju primis... e) onda smo jednu vecer odlucili otici van u civilizaciju, a i propisno proslviti rodendan od nase male Mirnice... koja se, skupa s Majom, urokala ko zadnja stoka... al dobro, bar su priznale da nas sve jako vole i da smo ima najbolji prijatelji i svasta nesto... popili mso par LEDENIH CAJEVA i otisli na igraliste... jos smo malo svirali i pjevali, marinu od prljavaca nekoliko puta, ipak nam je to vec postala himna...:) a onda u krpe... s tim da je nase male alkice bil jako tesko strpati u krevete jer su umirale od smijeha...;)))) drugi dan smo kupili cugu (bili smo malo skrti pa je blesavo ispalo na kraju...), strpali ju u ruksak i sakrili;) onda smo otisli van na cugu, al zbog natezanja oko osobnih i punoljetnosti nismo pili nista osim cole... osim ove dvoje punoljetnih cudovista koji su cuclali... LEDENI CAJ... onda smo se zaletili do soba, uzeli veste, dekice i gitaru, i tako to i otislina nase igraliste.odilcno smo se zabavljali, pjevali, svirali, slikali se, umirali od smijeha... ma genijalno... onda smo vec lagano poplavili od zimice pa smo krenuli prema sobama... laku nooooooooc.... apciha....:) budenje... kupanac, trening, jos dan i to je to... navecer pakiranje, jos malo sviranja na balkonu, maraton jedne od mene najzdrazih pjesama " KURVE " od daleke obale... puuuuunooooooooooooo puta smo ju otpjevali..;) drugi dan lagani doruckich i u autobus, strmice su ostali jos tjedan dana na moru sa starcima, bas kao mala mirna, sa svojim zgodnim burazom;))) pooooozdrafljam ga ovim putem:) I DA, ZABORAVILA SAM POZDRAFIT PLIVACE, POSEBNO TEU... I JAKOOOOOOOO ZGODNOG DAVORA..... eto, da me ne kljucate vise... dosli smo domeka... tjedan dana bijah kuci, a onda krenuh u pulu... predivnih tjedan dana... vidjela sam se s ljudima koje nisam vidla prakticki od kad sam otisla... bilo je prekrasno... druzili smo se, kupali i suncali, isli van, na koncerte... ma stvarno nam je bilo predobro.a moja ancica i gabino mi dolaze za zimske praznike YEEEEEEEEESSSSS stvarno se veselim.ljudi, hvala vam na svemu... u subotu navecer dosah kuci, u nedjelju ujutro se krece na krk... pobacala zmazanac robu iz torbe, cistu ubacih unutra, ispraznila digitalac i to je to... ujutro smo se skupili u klubu, nas 6, domacin nas je vec cekao na krku, u kornicu... veseli i nabrijani BRZOOOOOOOO smo putovali prema odredistu.. nas vozac vozi... pa onak... lagano okrutno....;) al ok, stigli smo di smo trebali stic... treninzi su bili dva puta dnevno, u pravilu jutro ne waza, popdne tachi waza.ja nisam radila, naravno... trckarala sam okolo s kamerom i gledala komade:) hej, pa moram i ja nekak ubit vrijeme;)))) izmedu treninga smo se izlezavali u bircevima na plazi, kupali se i suncali ili jednostavno spavali, neki u krevetu, a neki sretnici na podu i na ispuhanim lufticima... hehehehe, al nema veze... u petak smo isli van, u krk, i stvarno nam je bilo geeeeeeeeeeniiiiiiiiiiiiijaaaaaaaaaaalnooooooooooooooooo pokazali smo im kak se judasi zabavljaju nakon odradenog kampa;) pozdraf cijeloj rasplesanoj ekipi.... vratili smo se u subotu popodne, u nedjelju sam spremuckala klub i to je to... ponedjeljak.... skola... utorak pa do kraja tjedna praksa, rasturila sam se... nema vise prakse za mene:) ovaj tjedan opet skolica, tri nova predmeta, enologiju su nam maknuli, maknuli su nam i tri ucenika... ne mogu rec da mi se srce slama, al eto... sami su krivi... to je vise manje sve.... vise nemrete urlat na mene da sam ljeno cudoviste (iako jesam...) i govorit mi da nikad nis ne pisem.... a sad je na vama da ostavljate mega puno komenatara... dok ih ne bude bar 100 ak nema novog posta.... do sljedeceg pisuckanja primite mnogo leeeeeeeeepiiiiiiiiiiiiih pozdrafa od vase Orkeeeeeee;))))))))))))))))):

Poznati po svojoj odlucnosti Ariana i ja smo najavili rano budenje i time dobro nasmijali ekipu na dorucku.

ja moram reci da mi je dosta dojenja. mali ce navrsiti dvije godine iduci mjesec. ali fakat ono, dosla sam do granice kad mi to vise nije uzivanje vec muka. pogotovo budenje po noci, iako je to samo 1 x po noci, nemam vise ni snage ni zivaca. bilo je super prije nego smo otisli na more, na moru je opet postao pravi ovisnik, ujutro, popodne, navecer, po noci... mislim ono.... kad ga muz hoce navecer uspavati urla i urla, npr. jucer pol sata je urlal i vikao di je? di je? (mene nije bilo doma) i onda se poklopilo da sam dosla doma i naravno dobio je cicu. mislim on se toliko veselio da nisam imala srca odbiti.

To je postala istina, a eto netko spomene Srbe i odmah se vidi budenje nacizma.

dan je dobro poceo.... standardno budenje u deset, u kuci vec cila ekipa bratovih pajdasa, a vani lipo, suncano splitsko jutro...

hahaha subota je bas super prosla:) kul:) moja paaaametna glavica je zakljucila par paaametnih stvarcica opet ali sram me napisati:) ali divim se svojem mozgu koji tako savrseno funkcionira u 4 ujutro. inace, da nije bilo - COCA - COLA NAPADA i par kockica cokolade od rize, pelinkole koja je bila fuj pa smo samo svaka gutljaj otpile, vjerojatno ni ja ni moja plavusa, ne bi mljele tolke gluposti i cerile se kao automati:) uglavnom, smeeeeeh:) a cudno je kakve vam gluposti - koje bas i nisu takve gluposti - mogu pasti na pamet... ne znam jel to svima ili samo ljudima koji su u kombinaciji sa mnom: - p ili samo meni. zanimljivo uglavnom. usput smo jos dozivjele teroristicki napad zvrndajuceg nocnog leptira kojemu se ocito svidala moja spavacica pa nije mogao a da mi ne sleti na leda: - p hahaha smije mi se strasno:) a onda jutro - upada drugi terorist u sobu i gada me s buketom cvijeca:) ono, super:)))) lijepo budenje zatim. zatim. zatim. zatim. zatim. kul mi je ta rijec. zatim. to bi se trebalo odvojeno pisati. za tim. da, to bi bilo bolje. dobro, dakle, za tim: - p idem ja u svoje odaje i cekam svoju kociju da dode po mene. terorist a la slinavi taliban trci za nama (nama-plavusa me pratila do stanice za kociju jer onakva kakva sam bila ujutro-auuuuuuuu:) hahaha kosa mi je bila skroz rascupana. ali kul. tolko kul da su se druge kocije trubile a la pocesljaj se (aha, znam ja skriveno znacenje aha)

S buducim životima postojala je mogucnost prisjecanja kroz ponovno budenje nekadašnjeg znanja.

Cak i u to doba covjecanstvo je uspjelo sacuvati bar neke planve za hitne slucajeve koji bi se poceli primjenjivati u slucaju novog poraza kako bi omogucili buduce budenje ljudske vrste, I tako se legenda nastavlja od tih vremena do danas snaga covjecanstva obnavlja se kroz reinkarnaciju iz razdoblja u razdoblje.

Pse koji su sterilizirani/kastirani (moze se obaviti vec sa 6/7 mjeseci) nece barem muciti budenje hormona koji reguliraju seksulane nagone, no i dalje ce proci kroz proces odrastanja, koji je najcesce buran.

Jer stanovnicima Vukovara, bili Srbi ili Hrvati, ili bilo koje druge nacije naprosto nije potrebno budenje velikosrpskih duhova sto u kontekstu povijesti grada ali i dogadaja na drugoj strani Dunava danas te tenziji koja je sveprisutna sa istim tim velikosrbstvom sticajem politickih okolnosti u Srbiji jest jedina svrha i jedina posljedica promjene natpisa..

A ovi ljudi koji vladaju 20 god. koji su domoljublje iskoristili za budenje fasizma, rasizma to nije domoljublje oni su to iskoristili da bi primitivce poput tebe palili dok su oni KRALI te ljude mrzim jedino njih samo zato sto je to zlo pa makar dolazili i iz mog naroda i s tim dokazujes koliko si kratka

Budenje prije izlaska sunca radi hvatanja najboljeg svjetla.

Budenje svijesti kao osnov " Sky diving " koncepcije, budenje inteligencije, bazirana je na znanju i slobodi razmisljanja.

UBJEDIO SAM IH - PRIZNAJU NAS - [ Translate this page ]... mislis da mozete izvore koje su sluzili za budenje nacija koristiti kao " dokaze " o Hrvatstvu Bosne ili Srpstvu Bosne onda ste dobro polupali loncice.... bosnahistorija.16.forumer.com /.../ubjedio-sam-ih-priznaju-nas_post3599-30.html

Cak i u religijama u kojima je prevladavao um uvijek su postojala utocišta duhovnosti, iako su institucionalizirane hijerarhije imale osjecaj da ih to ugrožava i nerijetko su ih pokušavale iskorijeniti.Obuhvatno budenje duhovnosti izvan religijskih struktura posve je nova pojava.

Na potpuno atavizirano drustvo budenje moze djelovati pogubno.

Ako ovo nazadovanje potraje, budenje ce biti prestrasno.

Molimo da slijedite navedene upute: 1. opisati na mail Udruge (budenje@gmail.com) Vaš problem 2. sačekati da Vas kontaktira stručnjak Udruge na mail i zakaže Vam termin u kojem ćete nazvati na mobitel Udruge i biti telefonski savjetovani.

Kao da je ta pobuna, budenje gradanske svijesti, jos vise uljuljkala oporbu u levitacijsko stanje.

I u Hrvatskoj takode, eksploatacija holokausta nije niukoliko zaustavila budenje antisemitizma u postkomunistickoj eri, što su tekstovi i govori predsjednika Tudmana i demonstrirali.

Kad bi izbacio jos to budenje u 3 ja bi bila presretna, i odma bi selio: lol: