No svaki natpis na njemačkome budio je ponovno osjećaj straha.

Da, to bi bilo lepo... ali pitao bih tvoju ženu ako bi je budio celu noć.

Kad sam te neki dan budio, opazio sam da spavaš na trbuhu.

Obično bi se tada budio i odlazio probuditi dječaka.

Gotovo tri tjedna se nisi budio.

Nije budio nikakva osjećanja u meni.

Je li se budio?

Ja sam se tako uvijek budio kad sam bio mali.

Prvi sam se budio... i zadnji legao na spavanje.

Ne, ti si i dalje hrkao, stalno si nas budio.

Ponekad bi me tvoj glas budio.

Kakve je osjećaje budio.

Ne bih te budio da nije važno.

Ako hoću gađati guštere na minigolfu, zašto bih budio susjede?

I kad budem lovio junferice, u odijelu sa šljokicama, i budio se u vlastitoj bljuvotini, i umirao na zahodskoj školjci?

Dok si se budio.

Oprosti što sam te budio zbog ovoga.

Nije se budio, pa sam vas pozvala.

Nadam se da nas nije budio bez veze.

Ja sam se budio uz čudna lica.

Radije ga ne bih budio.

Da bih se svakog jutra budio kristalno svjestan... činjenice da mog sina više nema?

Poslije bih se budio na čudnim mjestima.

Grad se polako budio.

Djelovali ste sretni, pa vas nisam budio .

Cijele noći me budio telefon.

Godinama sam se budio vjerujući da je pred kućom.

A zatim nas je Jake budio tražeći iPod.

Nisam se budio do zore.

Ne sjećam se da si me budio.