Znao sam da mi se nešto nesvakidašnje dogodilo, jer nikad do sad se nisam osjećao tako, tako... pa ne znam baš kako, ali znam da sam očarano pratio plimu osjećaja koja je bujala u meni.

Kao u ogledalu, u očima bezimenog pjesnika, se zrcalila njena istina o životu, na dlanovima bujala želja za sjedinjenjem u ljepotu zajedništva, a prostor se punio ljepotom Oliverove pjesme Bez tebe.

Ne među njegovim kmetovima, nego među susjedima u tihom pristalom seljačkom domu cvala i bujala divota seljačke ljepote.

Kada se je obukao i otvorio prozor, pozdravilo ga ljupko lipanjsko jutro, odišući rosnom hladovinom i onim osvježujućim mirisom prirode, koja je taj čas cvala i bujala u naponu svojega stvaranja.

Na širokom ušću Vuke gdje su se mrijestile milijarde šarana među kupinama, gdje je hrastova šuma bujala po mokrim obalama, gdje se brdoviti, razigrani Srijem ispreplitao sa širokom plodnom slavonskom ravnicom.

Sreća je bujala u njemu, sreća za kakvu nikad nije ni sanjao da postoji.

Na neki način, intuitivno, ta žudnja je bujala u meni još od djetinjstva.

Sva ta jednoličnost u pojavi bi me, naravno, natjerala da zamišljam mogućnosti njezinog, nadao sam se, raznolikog rublja i to bi me opet uznemirilo, da iznad svega nije bujala prašuma blistavih velikih crvenih kovrča, koja je bibanjem pratila svaki njezin skakutavi korak.

A ta čežnja nakon pada ateističke i komunističke ideologije još je više rasla i bujala u srcima ovog puka.

On je tamna zvijezda naše arhitekture, čovjek koji je bio popularan kad je u Jugoslaviji bujala individualna izgradnja () Lebdeće kuće nisu preživjele zato što su ih ljudi masovno dograđivali da dobiju dodatne kvadrate. " Ta materijalistička, konzumeristička sadašnjica ocrtana je i u već spomenutom posjetu Zrću, ima tragova Europe u liku elokventnog Talijana Franca koji im se na putu pridružio, a i neka se vizija budućnosti može iščitati iz razgovora o unucima.

Ipak, novi mediji i transformacije posla pružale su nove prilike kreacije - od Televizija Beograd redovito je prikazivala Mikijevu radionicu, a bujala je distribucija bilježnica, majici, kapi, satova (...) s Disneyevim motivima.

To nije samo zajednički rad u stručnim i znanstvenim područjima vezanim uz infektologiju i lijekove, već je to i izgradnja prijateljskih i vrlo emotivnih odnosa, koja je najintenzivnije bujala u vrijeme otkrića azitromicina i uvođenja PLIVINOG Sumameda u razne protokole terapija za infektivne bolesti.

Kruta trezvenost Forsterova postaje nositelj aspekta serioznog kao atributa edvardijanskog 19. stoljeća, a Barriejev izdašni nutarnji svijet reprezent one onodobno potisnute no itekako snažne sub-opozicije koja je bujala mimo običaja, zakona i vrednota svakodnevnice odraslih - svijeta imaginarnog i igre

Kerouac se u novoj situaciji nije mogao snaći, i što je više supkulturna scena bujala i vrila, to je ovaj više odlazio u suprotnu krajnost.

Tada bi autocesta Zagreb-Split znatno pridonijela tomu da u domovini ostanu mnogi mladi ljudi koji su pošli trbuhom za kruhom u inozemstvo te su područja splitskoga zaleđa i općenito kontinentalnog dijela Dalmacije, koja su još tih godina bujala mladošću, uvelike ispražnjena te na njima žive pretežno stariji ljudi.

Vrijeme nije igralo nikakvu ulogu u njihovoj strasti: usred prosinca, dok je ledeni vjetar zviždao vrhovima krošnji, oni bi se goli, ležeći na svojim trenirkama, zaštićeni stablima, koji kao da su sprečavali prodiranje vjetra štiteći ljubavnike, predavali pomamnoj strasti, koja je iz dana u dan bujala sve više.

Pametan se zarana pita jer je odgojen i ima iskru Istine u srcu, pa ju hrani da bi bujala i razvijala se. pa se pita: KUDA IDE OVAJ SVIJET?

Neposredno nakon rata sicilijanska mafija je bujala, jer je bila pod zaštitom vlasti, što je bila nagrada za pomoć mafije Saveznicima pri invaziji na Siciliju 1943. No 60 - ih su se brojni mafijaši našli u zatvoru, a 1963. je policija uhvatila i bossa bossova Luciana Liggija, koji je osuđen na doživotni zatvor i u njemu umro 1993. Tada je capo dei tutti capi postao Toto Riina, šef mafije iz sicilijanskog grada Corleonea.

Dok je bila rijeka navijača bujala prema poljudskoj ljepotici gledati Slavena i Hajduka, jedna druga rijeka se slijevala prema splitskoj Rivi, gdje se također igrao nogomet.

Premda su iz Makarske dolazili najglasniji poklici o zaustavljanju betonizacije obale, ni jedne godine nije bujala stanogradnja kao ove posljednje.

Taj problem je stigao u naše krajeve i primio se na plodno tlo u kojem je već bujala takva vegetacija, u već razmahanu pijanku udruženog rada začinjenog maoističkim aromama, i logično ta smjesa nastavila svoj pohod.

Mnogi liberalni analitičari, protivnici bilo kakve državne regulacije i intervencije u financijskom sektoru, tvrde da će, kao i svaka državna intervencija, dugoročno loše djelovati na slobodno tržište, jer smatraju da je američka privreda bujala posljednjih desetljeća zato što nikakve državne intervencije nije bilo te da bi za američku privredu dugoročno bilo bolje da su neke velike banke i propale, a da se država nije miješala.

Šteta je, međutim, što Bozanić svoj utjecaj na svekoliko crkveno stado nije iskoristio za puno drugačije razloge i puno ranije onda kad je u Hrvatskoj bujala koruptivna hobotnica, kad je lopovluk uzimao svoj puni zamah, kad su se upropaštavale tvrtke i ljudima oduzimala radna mjesta, kad je Hrvatskom stolovao Ivo Sanader, izdašno donirajući crkveni kler uvijek onda kad je to Crkvi bilo najpotrebnije da zašuti kad je valjalo zašutjeti.

Za prvu koje se uopće sjećam znam da su bile neke za kojima sam bezuspješno cvilio prije nje, a koje sam potpuno zaboravio. (Periodična pomisao S ve ono ranije bilo je samo prolazno zavaravanje, zabluda samo je bujala nadodavanjem još jedne koja se u niz prethodnih nadodavala.) Suma sumarum, ne mogu reći ni koja je prva uopće, ni koja je prva u tom nizu sve snažnijih zaljubljivanja koja je bila ona prava, ni kad se sad osvrnem ne mogu reći koja mi je zapravo bila najdraža.

Radost koja je rasla, bujala i širila se među nama mladima od toga dana, svoj je vrhunac doživjela u subotu 4. lipnja 2011. u ' zagrebačkom srcu ', na Trgu bana Josipa Jelačića.

Razdražljivost je rasla kao i vrućina: sve je više bujala do večeri, a zatim se sa blagim padom temperature, hladili živci i opet ste mogli pozdraviti prijatelja bez straha da će vam on opsovati majku

U međuvremenu je bujala ta administracija i državni monopoli koji se bore jedino za sebe, a sve pod krinkom viših državnih interesa.

Dama S Njim, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti još dok sam vjerovao da Svijet mogu pomjeriti čvrstom točkom i dugačkom polugom i da se srca osvajaju paklenim jurišem lake konjice, upoznah jedan predivni osmjeh i oči djeteta što se smijahu i što me gledahu sa sasvim običnog lica. nije bila ljepotica s naslovnih strana muških magazina, praznog pogleda i namještenog osmjeha, više onako, djevojka iz susjedstva. svojom je vedrinom i britkim humorom, tih dana s kraja ljeta, bila poželjno društvo na rođendanskim partyima, bezrazložnim slavljima i popodnevnim sjedeljkama po lokalnim birtijama. na muška je laskanja i poneka djetinjasta upucavanja glumila Trnoružicu u stoljetnom snu. promatrao sam je dugo, onako iz prikrajka, kao gladni leopard svoj plijen iz visoke trave savane, tražeći riječi kojima neću u trenu postati prošlost. moja je ljubav prema tom osmjehu i tim očima svakim danom njene nezainteresiranosti sve više rasla i bujala pretvarajući grm divlje ruže što je rastao pred vratima njenih dvora u ogromnu bodljikavu živicu što se dizala visoko u nebo. i kad mi je njena kolegica, skrivečki, gurnula u ruke ključ što otvara vrata tog dvorca u kojem sniva, kao onaj princ iz bajke, posjekao sam trnovito žbunje divlje ruže i triunfalnu ušao u njen život ne shvaćajući da ću, tu preveliku ljubav, nesmotreno pretvoriti u prokletstvo. vjerujući da voljeti znači bezgranično davati, postavio sam je na tron nedodirljivosti, poklopio staklenim zvonom ukrašenim zlatom i dijamantima, darivao ju sjajnim nebeskim tjelima, kao da su samo moji i kao duh iz uljane lampe ispunjavao želje na svaki njen mig. moja je ljubav, bez pokazanih snova i izrečenih želja, ubrzo za nju postao teret koji više nije mogla nositi. sve manje sam viđao taj osmjeh, sve manje su me gledale te djetinje oči, taj tron, na koji je smjestih, postajao je sve višlji, sve nedohvatljiviji. jedne mi je hladne sječanjske noći udjelila poljubac za zbogom. u danima samoće, što su slijedili, naivno sam zbrajao i oduzimao i nikako nisam mogao shvatiti kako se to pozitivni zbroj mogao pretvoriti u takav gubitak. prvi su znaci proljeća u moj život donjeli tog visokog bubuljičavog grmalja što se drznuo poljubiti je baš kad sam gledao. kad tuga i srđba preljevaju čašu, kad nemoć urla ko ranjena zvijer, kad glad vukove natjera da ne biraju plijen, pamet se, obično, skrije u neku duboku tamu. prišao sam njihovom stolu, on se ustao i pružio ruku, a ja sam mu, bez riječi, odvalio šamarčinu. samo je stajao i gledao me, onako velik, onako jak, onako bubuljičav, onako zbunjen, a u njenom je oku zasvjetlila suza. prvi i jedini put htio sam se potući zbog djevojke, htio sam da me udari najjače što može, da moje lice pretvori u krvavu masu, da cipelama išuta iz moje glave sve one nade danima kovane u tami sobe. a on je stajao i samo me gledao. uzela me za ruku i izvela van. - ti i ja znamo da to je bila ljubav, ti i ja znamo i kolika je bila, ali samo ja znam koliko je teško bilo imati je. - mogla si samo reći i promjenio bih se... - samo bi pokušao, ovako, sigurna sam, i uspjet ćeš. - samo se nadam da ti je s njim bolje - nije, drugačije je... i došlo je onda neko sumorno ljeto i raštrkali smo se svijetom bez traga. i došle su neke nove ljubavi, velike i veće, jake i jače, i veselije i tužnije i zrelije i sve sam ih volio, ne jednako, drugačije. stavih cigarete u džep, digoh se od stola čudaka, poljubih ruku Simpatičnoj Domaćici (onako sa smješkom, da shvati kao šalu) i uputih s k izlazu. zastao sam kraj njenog stola. - ispričavam se gospođo, mislim da se znamo... - naravno, lipa se sićanja ne brišu godinama ko đačkom gumicom. znaš, najutila bi se da nisi doša. - zato sam i došao, dosta sam te jednom naljutio za cijeli život... - malo te izilo vrime, sidi... ali obećaj da ga nećeš tući - hvala, samo sam Te došao pozdraviti... a Dama S Njim, na domjenku na kojem nisam želio biti, te zime, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti.

Sve kao što u središtu prethodne revolucije u Chelsea hotelu nije bujala društvena revolucija nego revolucija neoliberalizmaa i biznisa, jedini nepotpuno kontaminirani Janis Joplin i Leonard Cohen to nisu mogli izdržati.

Poslije obilnih kiša početkom svibnja vegetacija na Cresu bujala je u naponu snage.