Munch se inače čita Munh, a ne Munč, kako ga je izgovarala profesorica umjetnosti u mojoj srednjoj školi Natko Nodilo, zgodna mlada crnokosa cura kojoj je furbasti Ivica Ivanišević baš na tome satu, dok smo ulazili u razred, spretno nalipija na leđa papirić s natpison JEBEN SE ZA SOMA, pa je hodala učionicon i predavala o užasu šta zrači s Munčove slike ne shvaćajući zašto se svi cerekaju, a kad je na posljetku našla papirić zalipljen na leđa, pročitala je tekst, pocrvenila ka škarpina, odšetala do koša, zgužvala ga i bacila a da nije rič rekla. Ja bi ovo bolje nacrta, komentira je Vito buljeći u platno: Boje su mu puno razmazane. Dobro mali i govori, oglasila se Papučica straga: Ne š ti slike