Zvjezdana sjeda pokraj mene, bunovna i čupava, jutro je prespavala, miriše na šampon od jabuke.

Onako bunovna i blesava razmisljam kako mi je tek relativno nedavno doslo iz primozga da Stulic ne pjeva o glazbenoj ljestvici u popularnoj poskocici Fa Fa Fa (i jos facinantnija pretpostavka da ko sad, recimo, u Londonu, u tom istom trenutku slusa upravo bas to, i to sa interpretacijom razumijevanja na moj nacin ovo su samo malko razblazeni primjeri svega sto mi se iznjedri u glavi ovako rano ujutro).

Još onako bunovna od narkoze pitala sam sestru: Koga ste vi to tamo oživljavali?

- Zaboga - uzvikne Joška onako bunovna, zaboravivši na samokontrolu koju je samoj sebi obećala.

Meni stoji odmah uz mobitel koji me i budi, tako da nema šanse da zaboravim izmjeriti temperaturu ma koliko bunovna bila.

Mislim da se desilo nešto vrlo važno i sva bunovna pojurim do telefona, jer sam noćas zaspala tek poslije dva sata.

I evo mene na netu a ja i dalje bunovna.

Pričala mi je da se nakon nekoliko dana od prestanka rada probudila u znoju jer je onako bunovna iz sna mislila da mora tamo na posao.

Kada je tog subotnjeg jutra Tea ušla u spavaću sobu i probudila me poljupcima, rekla je značajno:« Mačence, vodim te večeras u lud provod na jedno specijalno mjesto »Bila sam bunovna, zbunjena ali i presretna.

I jos onako bunovna i ni mrtva ni ziva procitah da mu je to sa albuma Kralj i toljaga umjesto Kralj i sluga.

Super je kad jutarnja nadrkanka kao ja ima volje kuhati kavu za dvoje, misliti na dvije kave koje se različito rade, zavući se natrag u sobu još bunovna, a onda započeti dan.

jutra su bljestava. zaboravih zamraciti sobu, sunce me posjetilo prerano. bunovna izvlacim tijelo smotano bijelim platnenim plahtama pregolemeog kreveta. jos uvijek nije prevruce, taman, ugodno. nalazim neku musku kosulju, navlaceci rukave bez kopcanja. kuhinja, voda, kava. kamen pod bosim nogama. mirna mirisna noc i ranojutarnji morski povjetarac provlace se mislima. polusnena uzimam salicu i odlazim na terasu. kameni stol i klupica u sjeni kuce. gutljaj vruce kave, gorak, poznat, onakav kakav volim klizne mi niz grlo. palim cigaretu nesvjesno. namreskano more se smiruje, bljestavo ulje. kamen jos hladan pod stopalima. nema nikog u susjedstvu. sama sam, kao nikad do sad, a ne osjecam se tako. mlado jutro potice mi tijelo na pokret. dizem se, odlazim u kuhinju. prekapajuci po davno zaboravljenim ladicama trazim svoj noz. bosa, kao prije, kao i uvijek, kroz vrt, preko grubih kamenih ploca spustam se na skrape. neki davni instinkt vodi me preko njih, u rupe, do poznatih " lovista ". berem pantalene, onako mokre spremam ih u prednji dzep na kosulji. gacam sve dublje i dublje. more mi hladi noge, penjuci se iznad koljena. zubima skidam meso sa zive skoljke osjecajuci iskonski okus mora na nepcu. nigdje nikog. modro ulje, sunce se polako dize przeci mi kozu. bacam kosulju na prvu skrapu i zaronim. titraji vode miluju mi nesputano tijelo hladeci ga. uzbudujuci, poseban osjecaj spoja sa mokrim plavetnilom. ronim, gledajuci taj cudesan svijet s kojim se stopam, koji me miluje u svakoj pori. brzim zamasima, rezem vodu uz obalu plivajuci tamo i natrag. izlazim osvjezena, na moju skrapu prekrivenu mekanim smedim tepihom koji osjecam pod nogama jos uvijek do gleznja u moru. kosa mi se cjedi, par koraka, navlacim odbacenu kosulju potpuno probudenih osjetila.

Vučnice, topli napitak, vesele noći, bunovna jutra

Crkva spava ili je bar onako bunovna kao da se tek budi, dok vukovi kolju po Božjem toru

meni je dobro, malo sam izgorio. ivani je isto dobro, ali ona je spaljena od ranije. zamislite, odma prvi dan se probala ubit. bacila se na leđa međ kamenja. mene umalo šlog strefijo. skoro je razbila jet-ski. grozno, mislim... kako bi covjeku objasnijo... nakon sto je kojih 5 sekundi vegetirala i nije davala znakove zivota, ja sam se vec bio pomirijo da smo ju izgubli. taman sam dograbijo kanticu i grabljice da grob napravim, kad lujka ustaje: " ajde, podiži me, šta buljiš?? " razbila je usnu. šteta na plaži je golema. kako da objasnimo makaronima da im nema vise omiljene skakaonice a da me nije njen ćaća upozorijo riječima: " ivana je jedna obična lujka. " ja reko ma nije. a ono kurac, čoek bijo u pravu. ja i superlujka u mjenjačnici, kako i dolikuje resornom ministru bez portfelja. i to naravno nije sve. sinoć me nakon nekoliko koktela polila s dobrih pola dcl tekila sanrajza. odma smo se uputili u sobu u kojoj nam zive gazde koji zapravo tu sobu iznajmljuju od nekog dede. kod njih drzimo stvari, a spavamo na plazi. trazeci pogodno mjesto za raspaliti krijes, dodjosmo na cistinu od jedno 10 kvadrata sljunka, omedjeno s stijenjem (ne fitiljom). tamo je gazdarica odlucila nastaniti nas. odbacila je vrecu za spavanje koju sam ja, na zaprepastenje svih pristunih, ispratio prema mladom laponskom paru umotanom u pončo. ja sam zabeznekut izustio: " vid ljudi ", ali ona se ne dade smesti vec nastavni revno izuvati patike i skidati carape. u medjuvremenu me je gadjala komadom kamena od jedno kilu i po uz kletvu: " da bogda te to šutalo " dok ja ovo pisem, ona i dalje za sve krivi mene, a vjerojatno i za pokusaj navođenja na blud ali o tom drugom prilikom. ima dana. vodijo sam ju u jablanicu da joj pokazem di je tito s partizanima zajebo švabe, ali to njoj ne bje jasno jer nako bunovna morala ić spavat. vodijo sam ju u modro jezero, što je ona stvarno lijepo primila. cijenu u robnoj kući u posušju je pročitala 2,10 kuna. za poket edišn mirećih navlaženih mamarica. vodijo sam je na picu, raspala mi se papuča pri tom. sutra oitra se slikajemo s spomenikom eftejcu u natprirodnoj velicini. ne znamo je li umjetnik iz pizda strinine ali tako izgleda i spomenik i anbijent. naime dedo vrane je uperit u opener disko i i one gumene kanđije sto te prangijaju gore dole. super se uklapa. danas nismo tjeli gazit travu, a i neki poljaci su mislili da se radi o nekom važnom sinu domovine, pa nismo tjeli oskrnaviti to velevazno iskustvo. sutra cemo poranit, kad nikog ne bude bilo, pa ćemo jašit na franji. imaćemo dresove. do tad se pokušavamo sjetit svih kro-armi poza. s nama su dva moja jajana, pod kodnim imenima " majstor " i " brko ". inace, ministrica je podjednako odusevljena i razocarana razinom potrosacki cijena. tako da smo se posvetili sivoj ekonomiji. svercamo se po kanpovima, bungalovima, sindikalnim izletištima i plazama u koncesiji. spavamo na kamenju. ima puno nudista, jos se nisam priviknuo. poceo sam piti tablete za srce. " brko " inace studira pravo, buduci advokat i moj prvi suucesnik u kriminalu. s njim sam, krajem osamdesetih, platu blokova isprad susjedove kuce uselijo u susjedov bunar. dobili smo batina ko kiše. " majstor " se odlikuje vrhunskom sposnobnošću snalazenja u uvjetima visoke opskrbljenosti parama, ali nije pretjerano snalazljiv u prirodi pa nam ga je veci dio vremena samo zao. inace, dodijelili smo mu nadimak. zvat cemo ga nobelovac, zbog iznimnog doprinosa zajebanciji u obliku neartikuliranih rečenica kojima okruni svoja, uvijek intrigantna i dojmljiva, izlaganja.

Još ništa ne vidim pa onak bunovna mogu samo naslućivati.

Izresetaj me pitanjima kad sam bunovna tik probudjena, znat cu.

Bit će to jedan od onih dana intezivne potrage za mesom pomislila sam dok sam, još onako bunovna, rukom posezala za vibratorom.

Istine bolje da budu pokopane bez svjedoka, jednoga kišnog jutra dok tuđe savjesti još spavaju, a naša se još nije posve probudila, nesvjesna i bunovna.

I da sam ja, bunovna, a zapravo, mrtva ' ladna, njega na pravdi Boga odlučila namlatit.

Otvoriti ću ormar okajanja, pokore i grijeha, vrata iza kojih vrebaju bunovna i znojna buđenja u gluha doba noći, gdje čuče nemirni sni.

Skočin se na ponistru, onako raščupana i bunovna, dreknem iz sveg glasa: Oš umuknit višje

Bilo je 7 h ujutro, u stanu polumrak, ja još bunovna od sna.

Mislim si još malo o tom čudnom smradcu i kak sam još bunovna ne kužim baš odakle vjetar puše, tj. teško je to i skužiti kroz zatvoreni prozor, istina ne skroz ali je dobarano gurnut, a i sa te strane nikad vjetar ne puše od seljaka, znači... smrdit može samo iz našeg stana.

Snena i bunovna, na granici sna i jave, još u zagrljaju netom minulih snova, otvorim okna širom i pozdravim dan.

Jutro je loše počelo.Tek što je svanulo, najbolja od svih žena ustala je na livu nogu.Pipajuć oko sebe dovukla se onako bunovna jedva nekako do šalica i onoga u čemu se kuva kava.Bila je pogrbljena i oči su joj bile natečene pa sam smatra za shodno da je pristojno upitan kako se osijeća, iz osjećaja dužnosti, iz kreveta

Još bunovna uzela sam svoju adidas torbu iz gepeka.

Pitam se onako bunovna što to imamo za obavljati i onda se sjetim da je prva subota u mjesecu.

Mama, tata, bunovna kći tinejdžerica i mlađi sin koji samo što nije izašao iz ormara.

- Jebački - odgovorila sam još bunovna