Zato je ideja Pola Pota bila da se istrijebi sva inteligencija kao i oni koji bi to mogli postati, te da se uništi sav gradski život jer je rezultat trgovačke buržoaske klike, a Kampućija je imala postati agrarna komuna.

Primjer: moj je djed bio iz buržoaske obitelji, visoko obrazovan za ono vrijeme... moja baka je bila seljančica.

Rosa Luxemburg, u skladu s Marksovom tezom o univerzalnoj emancipaciji, zahtijeva diktaturu proletarijata kao djelo cijele klase, a ne jedne socijalističke partije, frakcije ili grupe profesionalnih revolucionara - radi pozitivnog proširenja demokracije i prevazilaženja ograničenosti političke, buržoaske demokracije.

Nakon što je u 18. Brimeru objasnio da su buržoaske revolucije kratkotrajnog dometa jer građanska klasa nema svijesti o historijskim ciljevima i nema interesa da mijenja svijet u ljudskom smislu, već samo svijest o svojim klasnim interesima i uspostavi svoje vlasti, Marx je utvrdio« Naprotiv, proleterske revolucije kao što su revolucije 19. vijeka, stalno kritiziraju same sebe, neprekidno se prekidaju u svom vlastitom toku, vraćaju se na ono što je prividno svršeno da bi ga iznova otpočele, temeljno ismijavaju polovičnosti, slabosti i kukavnosti svojih prvih pokušaja; one kao da svog protivnika obaraju samo zato da bi on iz zemlje crpio nove snage i moćnije se ispravljao prema njima; one stalno iznova izmiču pred neodređenom gorostasnošću svojih vlastitih ciljeva sve dok se ne stvori situacija koja onemogućava svaki povratak i dok same okolnosti ne uzviknu: »Hic Rodos hic Salta ».

Čovjeka koji se požrtvovno digne u 4 ujutro u očima buržoaske etike uzornim, hvalevrijednim i poštovanja dostojnim čini sama činjenica požrtvovne marljivosti, ' ' davanja sebe ' '.

Svjesno ili nesvjesno, velika je Louise davno osjetila da budućnost pripada mladom naraštaju; da će, ako se mladež ne oslobodi institucije što razara um i dušu, buržoaske škole, društvena zla nastaviti postojati.

Ponekad može taj pomak od politike u pravom smislu do redarstveništva biti samo stvar promjene određenog u neodređeni član kao što je bio slučaj s istočnonjemačkim masama koje su demonstrirale protiv komunističkog režima zadnjih dana DDR-a: najprije su izvikivali " Mi smo narod " (" Wir sind das Volk ") izvodeći pritom gestu politizacije u njenom najčistijem obliku - isključeni kontrarevolucionarni " otpad " od službene cjeline naroda, bez odgovarajućeg mjesta u službenom prostoru (ili, točnije, samo s naslovima kao što su " kontrarevlucionari ", " huligani ", ili u najboljem slučaju " žrtve buržoaske propagande ", rezerviranima za njihovo označavanje) postavio je zahtjev da stoji za narod sam, za " sve "; međutim, nekoliko dana kasnije slogan se promijenio u " Mi smo jedan narod " (" Wir sind ein Volk "), jasno signalizirajući zatvaranje trenutne autentične političke otvorenosti, reaproprijaciju demokratskog impetusa od strane pokreta za ponovnim ujedinjenjem Njemačke, što je značilo ponovno uključenje u zapadnonjemački liberalno kapitalistički redarstveničko/politički poredak.

Nekad je postojao pojam mlade demokracije u povijesti, npr mlada demokracija poslije francuske buržoaske revolucije, pa je isto tako nekad postojao i taj " mladi socijalizam " koji nije pred ofenzivom stranog i još bitnije unutarnjeg neprijatelja uspio zadržati svoju demokratičnost a samim time ni svoju proletersku bit i težnju ka besklasnom društvu.

Španjolski anarhisti čine istu grešku i završavaju u klupama buržoaske vlade zbog nedostatka sposobnosti da preuzmu vlast, vlast koje su se odrekli, uostalom, u ime čistoće principa...

Usprkos unutrašnjim borbama koje razdiru kozmopolitske menadžerske i buržoaske klase, ove snage su stvorile jake veze koje im omogućavaju da se sa još više jedinstva i moći bace na proletarijat i da ga lancima prikuju za trijumfalne kočije Kapitala.

Sukladno principima buržoaske revolucije, nastoji seizmjeniti cjelokupni školski sustav.

»A baš takvi oblici sačinjavaju kategorije buržoaske ekonomije.

Zakoni, moral, religija za njega su samo buržoaske predrasude iza kojih se kriju buržoaski interesi.

Potpuno odbacivanje ne samo konformizma i konvencije u umjetnosti - nego i kompletne kolonijalističko buržoaske politike (koja je i dovela do Prvog svjetskog rata) i kulture, njenih vrijednosnih kriterija, obrazaca komunikacije i ponašanja.

Na vrhuncu ere buržoaske ideologije, gestu ponude samožrtvovanja, koju Orfej izvodi na vrhuncu opere, bilo je moguće pojmiti samo kao žensku više nije sukladno dostojanstvu muškarca da je izvodi

Spolna diskrepancija u eri buržoaske naturalizacije

Marie Henri Beyle rodio se u Grenobleu kao potomak imućne buržoaske porodice.

Pik završava tražeći da se komunisti bore za svaku stopu demokratskih sloboda sa svima koji su verni principima buržoaske demokratije, kako bi se razvila borba za proletersku demokratiju.

Sve do u nazad nekolike godine poučen iskustvima rata koji nas je snašao tokom devedesetih, ne običnog rata nego klasične buržoaske revolucije koja je imala za svoj cilj dokinuti sva osnovna radnička prava, što joj je naposljetku i uspjelo, sve do u nazad nekolike godine imao sam to klasično liberalsko razmišljanje tipa " nikad više nikakav rat ni pod koju cijenu ili cilj ".

No opstoji jedna skupina vrijednosti koju smatramo glavnom, odnosno temeljem i središtem svih drugih vrijednosti, iako ih obično ne ubrajaju ni u antičke, ni u kršćanske, niti pak u buržoaske, građanske vrijednosti.

Nekad je identitet komunističke Jugoslavije zastupao mišićavi skojevac sa sleta u Beogradu ili brkati lički pandur u Zagrebu koji je pendrekom utjerivao političku korektnost kod dugokosih zagrebačkih fakina radi njihove " trule buržoaske liberalne devijacije ".

Središtene su najčešće oko sukoba neurotičnoga hrvatskoga intelektualca, idealističko-prevratničke ideologije, i malograđanske buržoaske okoline (tako se može reći da u minijaturi predstavljaju neke od opsesivnih tema kasnijih romana).

Pseudorevolucionarci pripadnici salonske buržoaske ljevice nisu igrali sa svojim životom već su se igrali sa revolucijom kao dijete sa igračkom.

Je li to rekao ozbiljno ili ironično (ismijavši kako reče u svom govoru koji citirasmo u t. 7 »većinu rukovodilaca Socijalističke partije Italije i njihove parlamentarne frakcije« tako da im je za uzor podmetnuo duhovnoga prvaka buržoaske klase D ' Annunzia)?

S obzirom da umetnost nije autonomni sistem, iako se često pretvara da jeste, Simon Sheikh, govoreći o odnosu umetnosti i javnog prostora, navodi da je umetnost javna sfera u obliku platforme za različite i opozitne subjektivitete, politike i ekonomije, mesto na kojem se odvijaju borbe između različitih ideoloških pozicija. [ 5 ] Ovakav koncept javne sfere i umetnosti podrazumeva promišljanje novih modela institucija, budući da je glavna uloga muzeja i drugih umetničkih institucija u doba modernizma bila (samo) reprezentacija buržoaske klase i njenih vrednosti.

Borba protiv svih nazadnih i zastarjelih shvaćanja buržoaske estetike i buržoaskog morala, patrijarhata, nacionalizma i šovinizma i homofobije ' Na kraju, pozivaju sve ' razbijače tradicije - one koje uriniraju po hrvatskom bogu, sinove ludila, one koji smatraju da je domovina razvaljena kurva, te da je Aralica kurvin sin... da zajedno sa nama žrtvuju djecu svoje umjetnosti prevratu '

To isto drugim riječima, kao što smo vidjeli, iskazuje i Marx govoreći o kategorijama buržoaske ekonomije kao oblicima mišljenja za odnose proizvodnje (i to on tad potcrtava) ovoga historijski određenog (dakle: građansko-kapitalističkog) društvenog načina proizvodnje, tj. robne proizvodnje.

Odnos fokalizacije i pripovjednoga glasa ponavlja tu disparatnost: zbivanja su prikazana iz buržoaske vizure, iako je vrijednosni sustav pripovjednih instanci sklon seljaštvu.

Oni su svi živjeli u trajno prijepornoj graničnoj zoni: između Istočnoga i Zapadnoga Rimskog Carstva, između katoličkoga i pravoslavnog kršćanstva, između kršćanske Europe i islamske Azije, između germanskog Drang nach Osten i panslavenskog prodora prema toplim morima, između istočnoeuropskog boljševizma i zapadnoeuropske buržoaske demokracije ili fašizma.

Teorije koje smatraju nastajanje buržoaske klase najznačajnijom činjenicom u evoluciji moderne estetike - najeklatantnije u Ideology of Aesthetics Terry Eagletona - sklone su tome da umjetnost smatraju ideološkom jer služi interesima vladajuće klase, ujedno prikrivajući njezinu povijesnu kontigentnost ukazivanjem na područje vrednota s onu stranu te klase.