Sjeverna hemisfera Zemlje dom je tristotinjak vrsta zvončića (Campanula), među kojima su mnogi rijetki i endemični, jer pripadaju relativno mladoj porodici, koja se još razvija.

Takvi su velebitski endemi, npr. nadasve rijetka velebitska degenija Degenia velebitica), zatim hrvatska gušarka Arabis croatica), prozorski zvončić (Campanula fenestrellana), hrvatsko zvonce (Edraianthus graminifolius var. croaticus).

Od trajnica to su vrste Alyssum sp., Armeria sp., Artemisia sp., Asperula sp., Aster sp., Aubretia sp., Campanula sp., Cerastium sp., Convolvolus sp., Dianthus sp., Euphorbia sp., Iberissp., Helichrysum sp., Origanum sp., Phlox sp., Primula sp., Saxifraga sp., Saponaria sp., Sedum sp., Sempervivum sp., zatim lukovice tulipana, visibabe, narcisa, šafrana, a od grmlja Acer palmatum, Cytisus sp., Cotoneaster sp., Genista sp., Pinus sp., Juniperus communis.

Flora Velebita je izrazito bogata: prisutno je oko 1854 vrsta biljaka od kojih 79 endema poput velebitske degenije (Degenia velebitica), hrvatske sibireje (Sibiraea croatica), velebitske zvončike (Campanula velebitica) i dr. Staništa od osobite važnosti za endemične svojte su stijene i točila (na zapadnoj padini Velebita), špilje, rijeke (Krupa i Zrmanja), te planinski travnjaci i pašnjaci.

U kasne ljetne noći, oko 14. kolovoza, ako namažete svoje kapke sokom zvončica (Campanula poscharskyana) možete ih čuti gdje se smiju i vidjeti kako plešu na brežuljcima sa krijesnicama.

Zatim je tu i veliki izbor prekrasnih vrsta roda Campanula, koji obiluje velikom raznolikošću veličina i oblika samog habitusa biljke, kao i boje, oblika i veličine njezinih cvjetova.

Srpasti izdanak se pridržava svojim proširenjem u obliku mišićne kvržice koju zovemo campanula Helleri.

Tako Clusiusova petoprsta (Potentilla clusiand) raste na stijenama na visini 1 200 do 1 750 m, Kitaibelov jaglac (Primula kitaibeliana), kao endem središnjeg Dinarskog gorja, na visini 800 do 1 700 m, a hrvatski endem Waldsteinova zvončika (Campanula waldsteiniana) već na nadmorskoj visini od 500 m do 1 600 m.

Campanula je obiteljska soba na prvom katu s odvojenom spavaćom sobom s bračnim krevetom, te drugom prostorijom sa dva pomoćna ležaja dimenzija 120 x 190. Spavaća je soba s pogledom na planine i stoljetne goranske šume.

Istarski zvončić (Campanula istriaca) istarsko-kvarnerski je endem koji raste na istočnoj obali Istre, na Cresu, Krku, Plavniku, Rabu, Pagu i podnožju Velebita.

Zabilježeno je oko 1200 svojti, od čega su čak 44 endemične, kao na primjer portenšlagove zvončike (Campanula portenschlagiana Roem.

Campanula isophylla razmnožava se također u proljeće i to pomoću vršnih reznica.

Rosavcc: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE NA VELEBITU Šumarski list - SUPLEMENT (2003). 93 - 106 (Dianthus), zvončike (Campanula), zvonaca (Edraian - ka samo je žutu sirištaru (Gentiana lutea) zabranjno thus) i zečine (Centaurea) te sve vrste perunike (Iris) i skupljati s korjenom u svim područjima Hrvatske gdje kaćuna (Orchidaceae) nema zaštite.

Po njemu je ime dobila zoisova zvončica (Campanula zoysii), simbol biljnog svijeta slovenskih Alpa, koja se održala iz vremena prije ledenog doba i dočekala sunce današnjih dana.

Greben Učke nastanjava stenoendem učkarski zvončić (Campanula tommasiniana) koji je od čitave planete zemlje izabrao upravo Učku za svoj dom.

To su u prvom redu istarski zvončić (Campanula istriaca), koji obrašćuje plominske zidove i zidine, ali ga ima i na nekim Kvarnerskim otocima.

Na Učki su još dvije endemične biljne vrste, učkin zvončić (Campanula tommasiniana), kojega nema drugdje u svijetu, i justinijanov zvončić (Campanula iustiniana).

Campanula isophylla je ljetna biljka raskošnih cvjetova, porijeklom iz sjeverne Italije.

Stijene vršnog grebena vrlo su zanimljive vrstama, pa tako osim runolista (Leontopodium alpinum) i alpskog jaglaca (Primula auricula L.), koji su od osobitog značaja, vršne stijene Učke nastanjuje i učkarski zvončić (Campanula tommasiniana), stenoendem Učke.

U budućnosti namjeravamo uzgajati za prodaju (uz dozvolu Uprave za zaštitu prirode) i neke druge atraktivne biljke naše flore poput kukurijeka božićnjaka, kockavice, endemičnih vrsta zvončića i zvonaca (Campanula spp. i Edraianthus spp.).

Neke od njih su prozorski zvončić (Campanula fenestrellata), hrvatski zvončić (Campanula cochleariifolia), valdštajnov zvončić (Campanula waldsteiniana) i okrugolisna pjeskarica (Arenaria orbicularis), koja raste samo u kanjonima Velike i Male Paklenice i nigdje drugdje na svijetu.

Rod Campanula (kampanula) sadrži oko 300 vrsta, jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka i trajnica.

Manje otporne vrste, kao što je Campanula isophylla (zvijezda Betlehema), u hladnijim predjelima preko zime držimo u hladnim staklenicima ili na hladnijem mjestu u kući, dok su druge vrste manje - više otporne te zimi podnose temperature od - 5 do - 15 C.

U ovu uzgojnu grupu ubraja se Campanula isophylla, koja se često nalazi i kod nas u prodaji, a koristimo ju za sadnju u cvjetne lonce ili viseće košare.

Na slikama je Campanula persicifolia (lijevo) i Campanula medium (desno)

Visiani) te neki srednjodalmatinski endemi, npr. trobridi sijedac (Fibigia triquetra) i Portenšlagov zvončić (Campanula portenschlagia).

Predloženi projekt sproveo bi se zahvaljujući međunarodnoj suradnji hrvatskih i talijanskih znanstvenika između Hrvatskog botaničkog društva, Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Botaničkog zavoda Sveučilišta u Cataniji te je usmjeren na rješavanje dugogodišnjih nerazjašnjenih taksonomskih i srodstvrnih odnosa među endemičnim vrstama zvončića roda Campanula koje imaju centar svoje raznolikosti na jadransko-apeninskom području.

Opis: Najčešće srećemo sljedeće tri vrste: Campanula carpatica, Campanula cochlearifolia i Campanula portenschlagiana (Dalmatinski zvončić), autohtone u Evropi.

U prečniku mogu biti i do 5 cm (Campanula carpatica).

Na drugoj obali Istre, kod Plomina, cvjeta blijedoružičasta ljubičina (Mattiola incana), a nešto kasnije i istarski zvončić (Campanula fenestrellata subsp. istriaca).