Kritičar New York Timesa, Vincent Canby, proglasio je film " dosad neviđenom katastrofom " uspoređujući je s činjenicom da bi i " hodanje po vlastitoj sobi u krug četiri sata bilo puno zanimljivije ".

Američke tvrtke Shwood i Pendleton Woolen Mills udružile su se u izradi limitirane serije Canby sunčanih naočala za aktualnu sezonu.

Nekolicina je ipak shvatila. Timeov kritičar Richard Corliss nazvao ga je velikom, krvavom, zabavnom tragikomedijom, a Vincent Canby iz New York Timesa napisao je da je riječ o najprovokativnijem i najozbiljnijem filmu o američkom podzemlju od Coppolinog Kuma.

I dok su kritičari Pauline Kael i Vincent Canby društvo doživljavali na taj način, Kubrick nije dijelio njihovo mišljenje.

Hitchcock koristio kako bi razvukao pretpostavljenu tenziju " za " priču oskudnog opsega ". [ 8 ] Gotovo 36 godina kasnije, Vincent Canby, također iz The New York Timesa, nazvao ga je " rijetko viđenim " i " podcijenjenim " filmom " punom samosvjesnih epigrama i razigranih dijaloga koji su definirali dosjetljivost i dekadenciju broadwayskog kazališta "; to je film " koji se manje bavi likovima i njihovim moralnim dilemama nego kako oni izgledaju, zvuče i kreću se, te s ukupnim spektaklom o tome kako savršeni zločin kreće krivim smjerom. " [ 9 ]

Film je na temelju 46 kritika na portalu Rotten Tomatoes dobio ocjenu od 80 % s konsenzusom: " Prenapuhano u najboljem smislu te riječi, Coppolina vizija ' Drakule ' Brama Stokera spašava lik od desetljeća banalnih interpretacija - i karakteriziraju je neke nevjerojatnih izvedbe kao poticaj ". [ 9 ] Vincent Canby iz New York Timesa je opisao djelo kao film kojeg je stvorio " entuzijastičan i napredan student koji je magijom postao majstor svojeg umijeća ". [ 10 ] Richard Corliss iz Timea: " Coppola oživljava stare jezive priče...

U svojoj recenziji za The New York Times, Vincent Canby je hvalio film, nazvavši ga " jednim od najurnebesnijih, najgenijalnijih i najelegantnijih američkih pustolovnih filmova ikad snimljenih. " Roger Ebert u svojoj recenziji za Chicago Sun-Times je napisao, " Dvije stvari, međutim, čine Otimače izgubljenog kovčega većima od samo tehnološkog trijumfa: to su smisao za humor i šaljivi karakter njegovih junaka...

Kritičar Vincent Canby je napisao: " Gospodin Hurt je naprosto nevjerojatan.

Uspostavlja se jedna prava ljudska toplina, koja im omogućava, nalazeći se u pariškom okruženju da provedu 24 sata s Parižanima, a time i s gospodinom Hulotom (Jacques Tati) briljantan film, suptilan i kompleksan (Vincent Canby, filmski kritičar New York Timesa) sjajno i božansko iskustvo - PlayTime je film koji dolazi s drugog planeta (François Truffaut, francuski redatelj, veliki Tatijev obožavatelj) ovo se mora gledati više puta i sa drugog mjesta, svaki put obraćajući pažnju na nešto drugo, da bi u konačnici uspjeli zaklopiti cjeloviti mozaik glume, ideje, satire, ambijenta i avangarde (škotski pisac, scenarist i filmski kritičar Gilbert Adair) gospodin Hulot se prostire cijelim filmom, poput modernog baletana oblikuje i razdvaja cjelinu kao na nekoj velikoj pozornici (francuski filozof Gilles Deleuze) ovo izvanvremensko djelo bavi se, od početka do kraja, nadahnjivanjem gledatelja potpuno novim nizom čulnih doživljaja.

" Stihovi slave dom vlasnika, njegovu obitelj kao i proroka Muhameda ", kaže Sheila Canby.

Canby u svojoj izvanrednoj reportaži ' Anasazi - zagonetka u ruševinama ', svojevremeno objavljenoj u uglednom američkom magazinu ' National Geographic ', fotograf William Henry Jackson (Viljem Henri Džekson) je zaustavio mazgu i znatiželjno se osvrnuo unaokolo.

Canby, značio prikupljanje snage i umijeća, period u kome su Anasazi zatezali kulturni luk koji će njihovu civilizaciju izbaciti do neslućenih dimenzija.