evo i mene i novog posta napokon... u Crikvenici, nisam imala komp, a bas ni vremena za pisati postove... ljeto kao ljeto, popodne na plazi, navecer van... u svakom slucaju bilo je predobro i najradje bi se vratila sada u Crikvenicu i sve ponovo... ali nemogu: (pocela je skola, ajme koja tlaka... imam 3 nove ucenice u razredu, koje su se dosta dobro i uklopile... par novih profesora, i 2 nova predmeta-socijologija i logika.. sve u svemu nije lose ali opet... razumijete me..:) skola kao skola.... neznam sta da vam puno pisem, osim da sam danas radila osobnu pola sta jer je zenska nesto komplicirala u vezi domovnice.. ne, ne oprostite, ja moram zvati maticni ured u Crikvenici, jer je imala domovnicu od tamo i bla bla bla, dobro jos da me nije poslala do tamo po domovnicu... uglavnom, za 15 dana moram po to... u subotu sam slavila rodjendan... bile je nas 20 ak kod mene (previse) i to je bio rastur... skoro sam dobila lagani slom, svako je htjeo neku drugu muziku, pa se nismo mogli dogovoriti sta da kupim za piti niti di cemo poslje... nakraju smo oko 23 krenuli do grada, tamo kupili za cugu (boca jegera, ribar, kole) i otisle smo na gat to popiti... naravno, ostalo nas je oko 13 ak, a pilo je samo nas 4 - 5... ostala je litra ribara i 2 litre kole, pa sam to uvalila tipu iz skole... krenule smo na Ninu (narodnjaci) i tamo nas nisu pustili jer je bilo krcato, pa smo otisle do Capitana... tamo je svirao neki house, i nije uopce bila neka atmosfera... nakraju smo zavrsile u El-riu, na after partyu godisnjice... nije bilo puno ljudi, kad je otisao Massimo, pokupili su se i ljudi... no dobro, nas par smo se tako isplesale, cestitali su mi rodjendan na mikrofon, i muzika je bila za svaku pohvalu.. poslje do hambya (koja je tamo guzva u 3 ipol ujutro) pa doma... nas 5 cura u mojoj sobici... sve u svemu bilo je fenomenalno, ali sada trpim posljedice-upala grla: P u nedelju sam gledala dokumentarac o 11.09.2001... gledala sma ga jos i prije, ali tek sad sam bas onako skuzila neke stvrai.. i ovaj put ga nisam mogla pogledati do kraja.. gledala sam do djela gdje pocnu nositi spaljenu malu djecu u kamjone, i onda sam otisla u sobu... koj lik onaj Bush, jao... jucer je tip u skoli prepricavao dozivljaje iz zatvora na Malti... svi vjerujem znate sta je bilo? he he... polako se privikavam na zivot ovdje, skola, drustvo, autobusi... nije lose... ljudi, sta je na kraju s Tockom? svako prica nesto drugo... nista, pisat cu vam cesce sada... pozdrav i sorry jos jedanput..:)

Jako brzo smo došli ispod malog El Capitana koji je još bija u oblaku i nismo mu vidili vrh, ali emocije su navrle.

Od 1420. godine Buzet je pod vlašću Mlečana koji obnavljaju bedeme i grad opasaju jakim zidom, osobito 1511. kada Buzet postaje sijelo vojnog upravitelja Istre, tzv. Capitana de Raspo.

jucer je bio petak 13. - praznovjerni? ja nisam-dobila sam dva iz kontronog iz taljanskog... sad se u meni lagano budi nada da cu mozda proci i bez popravnog... a to bi bilo strava, nije bas da mi se da uciti cijelo ljeto... jucer sam navecer bila doma... lagano sam se zainatila frendicama, a i nije mi se dalo ici u grad pa do Capitana... pa sam bila na netu do nekih ponoc i pol-oci su mi kao dvije kapule:) inace, moji su otisli jucer tako da smo ja i sestra same doma... naime od partya nista, jer se mojoj ekipi neda dolaziti do mene, ali veceras ce doci frendica i spavat ce kod mene... mozda skoknemo do Viskova malo, ali jos cemo vidjeti... idem sada... idem jos malo uredjivati blog... mozda pisem kasnije, ako bude sta zanimljivoga... pusa

Il Capitana je cijeli svijet osudio osim navijača Rome, ne samo zbog tog gnjusnog poteza, već i pregršt drugih, a ' Romina bolest ' sve je više dolazila do izražaja što se vidjelo i na Tottijevoj, a onda i automatski na Rominoj igri koja se te sezone jedva spasila od ispadanja.

Najčešće idemo na Krasicu u Village Pub koji bude krcat, još ide i cijelo društvo, ma bude bolje nego usred grada po onim šminkerskim kafićima poput Capitana, El Ria...

No ono što se prisutnih najviše dojmilo jesu prekrasne fotografije ledenjačke doline u poznatom Yosemite parku i zalaska sunca u Grand Canyonu, impozantno visokih stijena poput El Capitana i Half Domea i nepreglednih pustinjskih predjela u Dolini smrti te neopisivih stabala divova u Nacionalnom parku Sequoia i Yucca grmu poznatijem kao Joshuino drvo koje, za razliku od ostalih područja u kojima raste kao grm, u Nacionalnom parku Yoshua Tree raste kao stablo čak do pet metara visine.

Piazza di Spagna... ovo je taj irski pub di smo bili navecer...... bowling a ovo je bar u vlaku... to je odprilike to od Rima, bilo je tesko odabrati izmedju 500 injak slika...;) ali koj smijeh kad sam doma dosla-nisam znala hrvatski pricati...:) ful mi je cudno nekako bilo... inace, u subotu sam bila vani-u El Riu... best frend mi je slavio 18. rodjendan, pa su moji ukinuli kaznu za tu vecer... uglavno, mi smo dosli dole, prvo nas nisu pustili unutra, tj dva tipa-ovaj jedan u koznjaku je prosao bez beda, ove zaustavili... ja pokusala nesto nekako i kaze-pa ti mozes uci.... ha ha a ja imam 16 a svi ostali 18... onda smo otisli do Capitana, popili cugu pa smo u grupicama odlazili u El-ja i ovaj decko u koznjaku smo isli zadji-covjece koji pogledi dok smo setali korzom, on u koznjaku ja u minjaku i drzimo se pod ruku... he he... uglavnom, u Elu je bilo odlicno, Mickee pustao fenomenalnu mjuzu... a ja plesala i plesala i plesala-ova dva decka s kojima sam bila vani idu u plesnu skolu, a ja sam isla-pa smo bas plesali, bilo je super.... pred kraj me best frend odvukao na sredinu, tamo di je ono svijetlo i onda me tamo vrtio a ljudi gledaju.. he he... ma bilo je fenomenalo, jedva cekam da za 2 mj opet izadjem;) ma... uostalom, bila sma i nekih pol sata vani s jedni od tih dva tipa (necemo imenovati) i pricali smo o svemu-koja komedija kad smo se vratili...:) inace, bas sam nekako ok, vise me ne muci toliko Onaj kojem su bili posveceni prijasnji postovi... ma.... idem, dosta sam napisala, a i imam jako nestrpljivog frenda koj mi vec 5 minuta salje na Icq-hocemo post pa eto ti ga na...;) pusa svima...

Društvo i ja prijeđemo cestu, u noćnoj tami light show bljeska iz Opium Buddha bara i Capitana, mladi se naguravaju na terasama, u unutrašnjosti glazba i ples....

U nedjelju popodne Milan će na San Siru u pretposljednjem kolu ugostiti Romu, a rijetki sretnici koji će dobiti karte za tu utakmicu imati će priliku po posljednji put na San Siru pozdraviti Il capitana Paola Maldinija.

Onda smo se zaletile do Capitana.. Capitano je bio krcat (kako moja frendica kaze) balavurdijom.. a cujte, deckici 2 ili 3 srednje su mi fakat premladi.. a kad smo usle, naletila sam na ekipu od Marina.. i nadala se da ga necu vidjet, no ipak sam ja pehist nad pehistima, pa sam naravno naletila na njega (i ostatak veceri ga izbjegavala).. a sto me je bacilo u jos dublji bed, pa sam odvalila po cugi.:) razlog vise..

Uvijek će ostati u našim srcima jer svako onaj ko je odrastao uz Capitana zna da je ovaj čovjek mit koji će se prepričavati i prepričavati.

Inka je sve zive znala... a sta ces... oko 3 smo se pokupile iz Capitana i otisle na Ninu, ne vjerujem da bi isla tamo ikad ali posto Inka slusa cajke onda cu trpit, pogotovo zato sto mi je bestica... ali nakon 5 min smo se pokupile i otisle u Buda bar... sto je meni sasvim odgovaralo... Tamo smo ostale 20 min.

Isle smo najprije do Capitana, naravno.. katastrofa - prosjek godina 15... buahahahaa i onda nastavile " samo na cugu " do Karoline po starom obicaju, tamo zapele do 1.30 i ostale medju zadnjima, narucivale pjesme po nasem gustu i vrtio se samo r ' n ' b.. a i na susjednom stolu bili su jos neki dalmatinci koje Nera zna i koji su fino odmah poslali rundu na stol.. i sprdali se sa nama.. Slijedeca stanica bio je Phanas.. PREkrcat.. nismo dugoostale i onda otisle u Hemingway.. OPET sam pozalila sta nemam fotic sa sobom.. jos uvijek mi nitko nije nis javio kako napreduje popravak.. SMRC

Iako El Rio nije bas najomiljenije mjesto za izac, stovise ne volim ga uopce, nismo uopce imale izbora izmedju prazne Arke, Capitana u kojem su bili pijani svi, ukljucujuci i konobare i Nine na kojima su zavijali kao i inace, pa smo morale ic tamo, iako ovaj put i nije bilo tako lose, moram prinznat

Ako spomenemo da Patxi Usobiaga za zadovoljavanje dnevne doze endorfina redovito šikne 1500 pokreta i ako znamo da Marinero x 100 znači cca 1500 metara penjanja koliko ima centralni dio El Capitana ili četiri Anića kuka, onda nam postaje jasno da Borin zadatak nije nimalo lagan

Osim El Ria, i djelomicno Capitana sve je ostalo bilo totalno prazno.. U El Riu je bilo slabo poznatih ljudi, al naletila sam na Bojke koja je bila " vesela " hihihihi al ipak mi ju je bilo jako drago srest.. nisam ju vidjela od praznika oko Bozica.. al dobro.. Bojke sorry sta nisam dosla na kavicu sa ekipom.. budem nadoknadila (I PROMISE)

Nakon Hemingwaya ide se do Capitana (ili obratno, ovisno o popunjenosti) pa se i tu koja cuga popije.. i tako se potrosi vecina vremena.odnosno, ovisno gdje se i koliko ostane.

U napadu nikad bolja suradnja Higuaina i El capitana koji je sjajnim golom proslavio veliku utakmicu

Gledao sam obje utakmice, to je bio taman onaj period kad nismo imali Il Capitana.

Nakon Phanasa smo odlucili ic do Capitana.. Onda mi je Tomi bezveze poslao poruku, nakon koje smo se nastavili dopisivat.

Zadnje vijesti koje cujem su da nagovaraju Il capitana Maldinija da odigra jos jednu sezonu sta je po meni savrseno..