zaboravlja se tko je započeo ovu igru; " neki ljudi " nisu išli u šabac ili kragujevac i tamo balavili da je to hrvatska; nisu prije dolaska tuđmana gluvarili po " krajinskim " gradovima u " seoskim stražama " braneći " nejač " od fantomskih ustaša, nisu vukli kosti hrvatskih svetaca po srbiji, i lijepili slike slobodana miloševića po autobusima. nadalje, ne vjerujem da se ikome drago afirmirati sjedeći na nekoj čuki i čekati da te poklopi minobacačka ili da te toga dana skine sa susjednog brežuljka 7,9 mm u čelo i ojadi ti obitelj. odlazak u obranu hrvatske 90 - 91 je bio akt protesta protiv nasilja, i pišanje na režim koji je do toga doveo da te šaka bradonja maltretira i da gledaš kamarilu nadrkanih generala u beogradu koji su se borili za status quo i branili bratstvo jedinstvo koje je odavno otišlo u p. materinu. velika većina onih koji su ' 91 išli u rat nisu išli " stvarati državu ", nego su branili gole živote i domove svojih susjeda. šajkača, car lazar i tri prsta je samo bila izgovor za uspostavljanje diktature vojno-komunističke hunte. politika je došla među rovove postupno kasnije, nečujno i potiho; prvo su stidljivo počeli stizati " domaći jna-kadrovi " među momke koji su imali smiješne kombinacije odora uz tada obvezatni asesoar krunicu i crnu majicu, uspostavila se država, institucije, francek je kupio zeleni oklopljeni bmw, pa challengera. stranačka stega, odjednom je jedna stranka počela bivati zaslužna za ono što je odradio obična raja, odjednom su neki ljudi koje si znao postali članovi te stranke, počeli su nositi odijela i kravate i učeno govoriti, nastala je prava vojska i policija, potom su branitelji počeli pristizati i sve većem broju, pa su počeli dobijati ptsp, itakodalje. neki su i poginuli. e, sad i branitelja ima svakakvih, baš kao i partizana, recimo neki su nakon II svjetskog rata postali veliki generali, a neki su rat zamijenili vinogradom; tako i sada, neki su rat odradili i zaboravili ga, odnosno trude se zaboraviti ga. ja spadam u potonje.