19.12.2005. danas pisem blog i mrznu mi prsti. ne daju se kinezi grijat samo tako. valjda nije dovoljno hladno, jezerom jos uvijek plove cunke, a ne sanjke. i nema snijega, cekamo, al najavio se tek u sijecnju. doci ce, kazu, s novom godinom. al kojom novom, nasom il kineskom, to ni oni ne znaju. a barba bozo je vec tu. ima ga posvuda, na ulicama, pod okicenim borovima, u svjetlu lampica, smijesi nam se iz izloga. u kini su ludi za barba bozom. iva i ja skupljamo njegove fotke pa cemo jednom napraviti izlozbu da ih pokazemo vama koji mislite da kinezi ne znaju sto je bor, da ne znaju sto su lampice, da ne znaju tko je bozo, da ne znaju da bozo ima mobitel, da ne znaju da je i snjeguljica dio bozine ekipe, i pingvini i roze muhe i litl mrmejd i patuljci, i da ne znaju pjevat dzingl bels. e pa oni sve to imaju, sve to znaju i tome se vesele kao djeca. a mi se fotkamo i ne znamo kad cemo u novu godinu, dal to kod njih sad ide po novom il starom sistemu. s obzirom na sve i svemu unatoc, zima je... zima na uvijek svjezim travnjacima; zima na krovovima; zima u novim i starim paviljonima; zima na vodi; zima u pokretima; u gacama i carapama koje se suse u krosnjama, na prometnim znakovima, strujnim kabelima; zima u ljudima; u glasovima iz sume; zima u mahovini; na kosi, ali razumijemo se ona i ja, pricamo kroz taiji svakodnevno i tijelo mi goriii..., qiiii, qiiinaa, qina, kina, kristina, nina, niinaa, naana,,,,