Nastojeći izbjeći bankrot, Franjo Josip je početkom ožujka 1860. u Carevinsko vijeće, svoje savjetodavno tijelo, pozvao istaknute pojedince iz nekih pokrajina carstva, kako bi saslušao savjete u vezi s rješenjem financijske situacije.

Politička koncepcija Jurja Dobrile Prigodom 50. obljetnice smrti Mate Baštijana Nacionalna borba u Istri 1900. - 1914. Nacionalna borba u Istri i izbori za Carevinsko vijeće 1907. Politika " narodnog mira " u Istri 1908. - 1913. Hrvatski istarski trolist: Laginja, Spinčić, Mandić Hrvatski narodni preporod u Istri u našoj novijoj historiografiji

Do 1873. zastupnici su iz svojih redova birali zastupnike u Carevinsko vijeće, donji dom austr. parlamenta u Beču.

Na prvoj saborskoj sjednici 6. IV.1861. tal. je većina odbila izabrati dvojicu zastupnika u Carevinsko vijeće.

Budući da je Sabor odbio poslati svoje delegate u bečko Carevinsko vijeće, car ga je 8. studenoga 1861. g. raspustio. [ 3 ]

On je smatrao da Hrvatska treba ući u Carevinsko vijeće i postići sporazum s Bečom prije negoli to urade Madžari.

U spisu ÂťUvjetno ili bezuvjetnoÂŤ izrazio je stajalište o tome da bi ulasku u Carevinsko vijeće trebao prethoditi svojevrsni sporazum Hrvatskog sabora s vladarom koji bi Hrvatskoj priznao pravo na teritorijalni integritet i samostalnost u upravi, sudstvu i školstvu, dok bi zajednička ministarstva imala onaj opseg poslova kojeg je predviđala Listopadska diploma.

Neuspjeh kršć. socijalista na izborima za Carevinsko vijeće 1907. dovodi do jačeg isticanja nacionalnoga u TKPI.

Na prvim je neposrednim parlamentarnim izborima u austr. dijelu Monarhije (Cislajtanija) 1873., izabran u Carevinsko vijeće kao predstavnik vanjskih, seoskih općina ist. djela Istre (Liburnija, Pazinština, Kastavština) i kvarnerskih otoka pobijedivši tal. predstavnika, a potom i na izborima 1879. i 1885., a 1891. odrekao se kandidature u prilog V.

No, car se predomislio početkom 1861. izdavši tzv. Veljački patent, kojim osniva Carevinsko vijeće u Beču i upravu državom ponovo centralizira s manjim ovlaštenjima uspostavljenim zemaljskim saborima.

Na izborima za Carevinsko vijeće zapadno od Učke nije ni istaknut hrv. kandidat.

Razdoblje stagnacije ili međufaza nacionalne integracije počinje s dobrim rezultatima na izborima za Carevinsko vijeće 1907., kad se manifestiralo nejedinstvo hrvatskoga nac. pokreta.

Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće postojala je kriza narodnog pokreta istarskih Hrvata i Slovenaca, pa na izborima za Carevinsko vijeće 1901. Laginja nije izabran.

Prve prave nesuglasice između liberalne i klerikalne struje unutar HSNS nastale su tek poslije 1890. Sukobima oslabljena stranka doživjela je poraz na izborima 1901., ali, oporavivši se, nakon promjene izbornoga zakona i uvođenja općega neposrednoga i tajnoga prava glasa, neočekivano je pobijedila na izborima za Carevinsko vijeće 1907. Do 1914. HSNS se zauzimao za osnivanje zadruga i kreditnih ustanova, smanjenje poreznog opterećenja i tzv. ezonera, za poboljšanje poljodjelstva, izgradnju željezničke i cestovne mreže, podupiranje brodogradnje, obrta i trgovine, te za stvaranje hrv. i slov. kapitala.

Svjestan kako je Laginjin ljudski, nacionalni i politički angažman neposredno utjecao i na radikalizaciju narodnoga preporoda te okrunjen velikom pobjedom hrvatsko-slovenskih snaga 1907. na izborima za Carevinsko vijeće, Črnja sa simpatijama i suosjećajno piše o Laginji, koji je 21. kolovoza 1883. u tzv. autonomnom Pokrajinskom saboru Markgrofovije Istre, i to u prvom svome govoru na tome mjestu uopće, uspio progovoriti makar i nekoliko riječi na prezrenom i zabranjenom hrvatskom jeziku.

Dvor je ujedno bio prisiljen prihvatiti nagodbu s Mađarima te je 1867. sklopljena Austro-Ugarska nagodba (Ausgleich), kojim je država preustrojena u realnu uniju dviju sastavnica pod nazivom Austro-Ugarska Monarhija, a to stanje održalo se do njezina poraza u I. svj. ratu 1918. Već uoči konačnog raspada Austro-Ugarske 21. X. 1918, njem. zastupnici u Austr. saboru (Carevinsko vijeće, Reichsrat) sastavili su privremenu Nar. skupštinu Njemačke Austrije (Deutschösterreich), koja je nekoliko dana nakon raspada države proglasila Njemačku Austriju demokr. republikom i sastavnim dijelom Njemačke Republike (12. XI. 1918).

Sabor je odbio ulazak u bečko Carevinsko vijeće, a time i moguću nagodbu s Austrijom i opet se približio Ugarskoj.

U doba zasjedanja Istarskoga sabora u Puli (1902 03) te pred izbore za Carevinsko vijeće 1907. izlazila je triput tjedno.

Sad mi je palo na pamet kad su don Prodana birali u Carevinsko vijeće, iz Dalmacije je od pravaša izabran samo još jedan profesor iz Imotskog (zaboravio sam ime).

Organizirano je zajedničko predstavničko tijelo, Carevinsko vijeće.

Nakon povratka ustavnog stanja sazvan je 15. travnja 1861. g. hrvatski sabor s temeljnom zadaćom da razmotri mogućnost novog uređenje državnopravnih odnosa između Ugarske i Hrvatske u okviru propisa Veljačkog patenta, te da uputi svoje delegate u Carevinsko vijeće.

Stranke su se tada nadmetale na trima razinama: općinskoj; u pokrajinskom Istarskom saboru, gdje je u složenim raspravama o međunac., polit., gosp., kult. i drugim prilikama prevladala podjela na tal. iredentističku i hrvatsko-slovensku struju vođenu načelima preporodnoga pokreta s ciljem masovnijeg uvođenja Hrvata i Slovenaca u politički život; na izborima za Carevinsko vijeće u Beču.

Politička mobilizacija hrv. i slov. glasačkog tijela davala je rezultate te je na izborima za Carevinsko vijeće 1907. Hrvatsko-slovenska narodna stranka bila uspješnija od Talijanske liberalne stranke.

Na izborima 1910. godine, te 1911. godine Josip Smodlaka je velikom većinom glasova izabran u austrijski parlament Carevinsko vijeće.

Potpora autonomaškom kandidatu na izborima za Carevinsko vijeće 1879., te osnivanje Srpske stranke i Srpskog lista, 1880., početak su samostalnog političkog djelovanja Srba u tadašnjoj Dalmaciji.

Uspjesi Hrvata i Slovenaca na izborima 1907. za Carevinsko vijeće u Beču izazivaju u Italiji bojazan da austrijska vlada protežira Hrvate i Slovence na štetu Talijana kojima prijeti nestanak u ' slavenskoj poplavi '.

Carevinsko vijeće donijelo je 20. listopadsku diplomu.

Zemlje zapadno od Leithe (Cislajtanija) potpale su pod Carevinsko vijeće u Beču, a istočno od Leithe (Translajtanija) pod vrhovništvo ugarske krune.

Vodio je sjednicu 10. IV. 1861., kada su zastupnici odbili izabrati dva svoja predstavnika u Carevinsko vijeće (»Dieta del nessuno«).

Ali nakon svega Sabor je odbio poslati izaslanike u Carevinsko vijeće (Reichsrat), zbog čega ga je Franjo Josip I. raspustio 8. studenog 1861.