Iako se na prvom mjestu istraživanja našla knjiga Sto godina samoće, jedan od autora koji su bili pri vrhu bio je i Carver, a jedan od anketiranih pisaca, Blake Morrison, o Carveru je rekao sljedeće: " Niti jedan tečaj kreativnog pisanja ne bi se mogao održati bez predavanja o Carveru Tisuće mladih pisaca učilo je na Carveru tako što su ljuštili slojeve njegove proze do same srži, uostalom baš kao što je to činio i njegov urednik Gordon Lish.

Proizašao iz jedne američke poetske paradigme stilski blizak toliko puta spominjanu Carveru i ponešto drukčijeg životnog puta od Galovića (studirao elektrotehniku i ekonomiju) piše poeziju smirena jezičnog registra, poigravajući se običnim riječima, slažući ih gotovo kao prozu (osim i jedino u prvoj pjesmi zbirke Sam sa sobom).

Prema Pardewovom asistentu Johnu Carveru najnovije pojačanje Newcastlea Marveaux može vrlo lako postati novi Laurent Robert.

Ipak, preko " glasnika " uspio je da šalje instrukcije Carveru koji je na klupi preuzeo tim.

Od hrvatskih karverovaca, ili barem karverofila, Pavičić je ostao najbliže Carveru, rekao je Glamuzina.

U ovom trenutku javljaju se i osjećaji kod McClanea, koji Carveru priznaje da je se opet udaljio od žene, a Carver ga nagovara da je barem nazove.

Carveru i meni napravljena je najveća šteta upravo takvim pokušajima plagiranja.

Pa, to je shvatljivo jedino iz prethodne mučne fascinacije Borgesom: samo onaj koji shvati da ništa nije pročitao (jer mu izgleda da je Jorge pročitao sve), u Carveru može pronaći literarni i egzistencijalni izlaz: U, jebote, gle, pa i ovo je dakle literatura, dakle i ja mogu biti književnik

Drago mi je - iznenađen sam i osupnut zapravo koliko se generacija mlađa od mene slaže s ovom mojom inicijalnom prosudbom vrste Carverova utjecaja na dio FAK-ovaca - što je opaska o Carveru potakla novi krug razgovora.

Nadam se da će ostatak naše diskusije o Carveru, kao i ostatak našeg boravka na ovome blogu, biti početak jednog divnog prijateljstva.

Kao što je primjer i članak o Raymondu Carveru...

62. Sve ono što smo znali o Carveru: Crnogorci su otvorili knjižaru-kafić koji se zove Karver, a Splićani se brzo poveli za njihovim primjerom.

Studentova žena u izboru filmskoga programa posvećena Raymondu Carveru

Gledao sam sinoć dokumentarac o Raymondu Carveru.

Mihajlo Pantić ne želi pisati romane. Uvijek su mi bili bliži pisci koji su znali da napišu nešto tako savršeno kratko, neki mali, dragocjeni jezični komad svejedno je govorimo li o Maupassantu, Čehovu, Kafki, Borgesu ili Carveru nego pisci za čije knjige čovjek mora uzeti vanredni godišnji odmor da bi ih pročitao, kaže on.

Uz to, ' Krijesovi ' ruše mnoštvo nataloženih predrasuda o Raymondu Carveru.

A prigodice, oprostite mi na sentimentu, istu i jedinu svoju priču posvećujem svom prijatelju Raymondu Carveru, američkom pjesniku i autoru mnogih primjernih i dragih mi kratica.

Marx Engels Lenjin Carver Vidim da rasprava polako s jergovica skrece prema trivijalnoj paradigmi, raymondu carveru, ozakonjenju bljuzge i jurici pavicicu, skrece, braco i sestre, poput tankera, neprimjetno ali nezadrzivo. umjesto malog priloga temi imao bih par zacudjenih konstatacija, koje priznajem nisam ni samome sebi a niti ikome drugome do danas uspio objasniti. okej, i ja sam svojedobno popusio pricu o carverovcima i sav nadobudan nakon prica jergovicevih, tomicevih, pavicicevih, perisicevih isao citati i gospodina raymonda. i vise mi nista nije bilo jasno. jebote kakve veze ima to jedno s drugim, pitao sam se onda kao i danas. pa sam nakon silnog traganja nasao u jednoj videoteci film short cuts, pogledao ga, ali sam opet samo blinkao od nekuzenja. medjutim carver je sve cesce iskakao iz tih nekih njihovih tekstova, kolumni i intervjua, da je stvar sve hitnije trazila razumsko objasnjenje. nikako da shvatim koji ga kurac toliko spominju i zaklinju se u njega. i jedino sam mogao zakljuciti kako s nasim toboznjim carverovcima raymond carver ima veze koliko i izvorni tekstovi marxa i engelsa s toboznjim socijalizmom od 1917 do 1989. to jest, da objasnjenje lezi na drugoj strani. nemanja je negdje tamo dolje primijetio da se u doticnom slucaju uopce ne radi o carverizaciji, nego o trivijalizaciji literature, uz eventualnu iznimku roberta perisica, mislim vise na drugu nego na prvu njegovu knjigu. dodao bih svoju pretpostavku, a vi me ispravite ako grijesim, da u ovoj tocki dnevnog reda imamo posla s knjizevnim sminkerima koji su stalno pod nekim jebenim imperativom markiranja vlastite knjizevnosti, i da su se jednostavno svojedobno potrudili iznaci neku neistrosenu, svjezu, sarmantnu markicu. izbor je iz vec opisanih razloga, vidi spomenuti nemanjin esej u komentarima ispod donjeg posta, pao na carvera. stvar je ojacana ribrendiranjem u sinergiji faka i medija, kad pojam carverovci dobiva svoju atraktivniju inacicu fakovci i pomalo izlazi iz upotrebe. uz nuznu napomenu da ni borhesovci nisu bili nesto pametniji, prica o famoznim ranim knjigama pavlicica i tribusona, koji su se toboze kasnije trivijalizirali, takodjer je cista mistifikacija. stvar je i onda, dok su bili samo ruzoprsti pisci sa filozofskog fakulteta, bila fakin trivijala. - 03:07 - Komentari (9) - Isprintaj - To zvuči kao intelektualna meditacija; zašto bi se pisci uopće morali legitimirati nekakvim " autoritetima "?

Pa Kratki rezovi od Altmana, po Carveru, pa onda Č ovjek kojeg nije bilo od braće Coen, pa 100 minuta slave, normalno.

Trezvenost je Carveru donijela i stvaralačku sabranost, te konačno književnu prihvaćenost.

One koji to neće ili ne žele uvidjeti, već im je ključno u proglašavanju nečega plagijatom spominjanje istih imena u istom kontekstu (i to bez obzira što je na Booksinom sajtu dva mjeseca prije Guardianovog članka objavljen veliki tekst pod nazivom Absolute Beginners o zbirci Beginners Raymonda Carvera (objavljen je 29. rujna) kao o jednom od najvećih događaja godine na polju izdavaštva, odnosno o Carveru kao generatoru kratke priče, kako u zapadnim književnostima, tako i kod nas), nema smisla pokušavati uvjeriti u suprotno.

Osim kardio treninga, ova sprava omogućava trening snage, stabilnosti i koordinacije a svaki pokret na Carveru je prirodan, djelotvoran i siguran.

Zapravo gotovo isključivo Carveru, Bukowski u tom smislu nikad nije djelovao na mene.

U današnjim polufinalnim mečevima prvo je Hong Kong pobijedio favoriziranu reprezentaciju SAD-a rezultatom 9:1, ali treba znati da su Amerikanci igrali s trojicom igrača jer je njihovoj prvoj zvijezdi Rayju Carveru pozlilo.

Bio on usmjeren k humoru/ironiji u svojoj »frajerskoj« inačici, kao u pričama dr. Lebowskog, DayWalkera, Debelkurca, ili Sudden Sida (grupe autora čije priče ujedno i otvaraju zbirku, što vjerojatno nije slučajno, kao ni ostali aspekti uredničkog i selektorskog posla, o čemu nešto kasnije); Carveru, iako naglašeno nelinearne naracije, u priči »Ćevapi« blogerice Tramtinčice; lirskijoj kontemplativnosti i/ili ispovjednosti u pričama Zlog podstanara, Pupe, Refe, kao i izvrsnoj Porta ili pak u spektru od posve neuspjelih esejčića na zadanu temu (Jesus Quintana, »Kako sam prvi put sreo Bukowskog«) do prilično uspjelih divergentnih glasova Walla, Creative i Homera.