osluskujem... smjeskas se i mijenjas temu u redu je pokusavas biti ozbiljan razumijem i to skrivas saputanje iza polu ozbiljnog osmijeha mislim si sad samo kako li sad mislis da nista ne znam a, drhtaj drhtaj glasa te odaje odaje tvoju zudnju za mojom toplinom tvoju ceznju za mojim zagrljajem i njeznim poljubcima smetalo me to smetala ta rezerviranost hladnoca i ozbiljnost no, shvacam shvacam da ne zelis se prepustiti jer onda, onda boli onda, onda patis jer nema me a, tu sam osjetis me, a ne vidis unutar zidova tvoje sobe odzvanja moj smijeh a, ne vidis ga u tvojim snovima ja povlacim zadnje centimetre pokrivaca a, pored tebe samo praznina znam to jer to boli i mene a, znam i proci ce znam da koliko god se trudio sakriti sve nikad neces uspjeti iz glasa izvuci onaj drhtja koji govori falis mi i nikad iz pogleda nece nestati onaj zar strasti kojom me gledas kad stojim suznih ociju i oprastam se od tebe jos jednom... jos jednom... jos jednom i onda, onda sam tu pored tebe onda ti kradem pokrivac onda se smijem, a ti cujes me i vidis... onda ljubim te do zore... iz veceri u vecer pjevam si uspavanke svoje...