Kako je navedenim člankom u st. 1. propisano da se pravna radnja stečajnog dužnika poduzeta posljednja 3 mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava, može pobijati pod uvjetom da je u vrijeme kada je ta radnja poduzeta, dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost, te kako, temeljem prije navedenog, sudska praksa smatra ništavom onu cesiju zaključenu nakon 30.09.2000. godine kojom se obračunski namiruje obveza u uvjetima kada postoje kod sudionika (cedenta) evidentirane nenamirene obveze na računu, dakle kada je dužnik - cedent nesposoban za plaćanje, to po prirodi stvari proizlazi da se ovi razlozi pobijanja iz čl. 128 odnose samo na cesiju radi osiguranja (a ne i onu kojom se namiruje dug).