No autorefleksivni Walk of Three Chairs iz iste godine, evokacija zgode iz obiteljske povijesti performansom na splavi koja plovi beogradskim ušćem, nedvojbeni je vrhunac emancipirane nostalgije autorice, u kojoj se njezina intimna geografija prepliće s geografijom i melosom trajno izgubljena zavičaja. (Diana Nenadić)