Međutim, ekranizirana su sva njihova djela, neka Chandlerova i više puta, štoviše ekranizirano je i djelo koje baš i nije napisao.

Prototip takva junaka, Chandlerova Marlowea, sjajno je utjelovio Humphrey Bogart u filmu Dubok san (1946), Howarda Hawksa.

On je, pak, specifična balkanska replika tvrdih, ciničnih vječitih luzera poput Chandlerova Philipa Marlowea: deziluzionizirani, alkoholu sklon usamljenik koji slijedi vlastiti moralni kodeks.

Najuspjelija ekranizacija nekog Chandlerova romana, film uspjelo prenosi osnovne odlike piščeve poetike cinizam, deziluzioniranost i sklonost prema grubostima kakve obilježavaju i svijet onkraj zakona.

Autoreferencijalnu ironiju, pak, naći ćemo kako u Nashvilleu gdje Elliott Gould, tumačeći sama sebe, daje jetku primjedbu na Altmanov artizam tako i u Privatnom detektivu (The Long Goodbye, 1973), ciničnoj persiflaži Chandlerova Marlowea, ali i Altmanova trnovita puta do uspjeha.

U čemu je tajna Chandlerova filmskog uspjeha, da ne kažemo njegova junaka privatnog detektiva Phila Marlowea?

Pritom je dobio razderotinu u predjelu lijevog lakta, te mu je u tkivu ostao komadić Chandlerova zuba.