Chardin " Ljubav je pobjeda nad egom " - Talidari " Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom. " - H.

Chardin je pisao da ovaj i slični tekstovi daju utjelovljenju kozmičko i univerzalno značenje.

Francuski putopisac Jean Chardin u svojim djelima iz XVII stolječa uzimao je Iran kao primjer vjerski tolerantne države za europu zahvačenu religijskim sukobima, i njegova su djela utjecala na oblikovanje francuske i europske liberalne tradicije u XVIII stolječu.

Kraljevstvo Božje uvijek počinje, kao i kod svih velikih poboljšanja, još jednom pod ovim znakom: znakom zrnca, skrušeno, kako bi rekao Teilhard de Chardin.

T. de Chardin je već prije 40 - tak godina upozorio da najveće zlo koje može pogoditi čovječanstvo nije zlo od mogućih katastrofa, niti od gladi niti od bilo koje zarazne bolesti, već duhovna bolest koja se očituje kao gubitak volje za življenjem.

Chardin je evoluciju shvačao kao proces u kojemu če svi elementi materije postajati mečusobno sve više povezani kako bi na kraju tvorili jedinstven organizam.

Chardin je vjerovao da je Bog posvuda prisutan i zato je svijet smatrao svetinjom.

Chardin je vjerovao da je ovo pozitivno shvačanje primjerenije osječaju za napredak u modernom svijetu, svijetu koji prema zajedničkoj ljudskoj budučnosti gleda s predanošču i zanosom.

Chardin je vjerovao da če se ljudi, kad vide da njihov život nema nikakvog smisla (kako je govorila znanost), okrenuti vjeri ili če se pomiriti s besmislom, te če tako prastari proces evolucije sam nad sobom izvršiti pobačaj u posvemašnjoj malodušnosti.

Chardin je djelovao na dva polja, na polju neosobnog svijeta materije, kojeg možemo upoznati uz pomoč znanosti i na polju koje obuhvača objavu Božje riječi, a koju možemo spoznati uz pomoč vjere.

Drugi primjer vrlo utjecajnog mislioca animističke (vitalističke) orijentacije je filozof i teolog Teilhard de Chardin.

Slično viđenje izražava i poznati znanstvenik isusovac Teilhardde Chardin, koji je preminuo nakon svoje uskrsne Mise 1955. On kaže da je Krist Alfa i Omega svemira i sva povijest teče k Njemu.

U neraskidivoj mreži života pronaći svoje mjesto pod suncem, zadatak je i obveza svakoga od nas jer kako je Teilhard de Chardin kazao: »Čovjek nije središte svijeta kao što je dugo vjerovao, već osovina i vrh razvitka, što je mnogo ljepše.«

U XX. st. katolički filozofi slijede i neskolastičke smjerove (Maurice Blondel, Pierre Teilhard de Chardin), egzistencijalizam (Charles Peguy, Miguel de Unamuno, Gabriel Marcel) i personalizam (Edomond Mounier).

Među največim znanstvenicima - filozofima mističarima, ili obratno, mističarima - znanstvenicima - filozofima bili su: Pascal, Spinoza, Newton, Gothe, Einstein, Schroedinger, Heisenberg, Pauli i Teilhard de Chardin.

Tako je, primjerice, Teilhard de Chardin govorio o usmjerenju svega stvorenoga prema Kristu, pri čemu je Krista nazvao »točka Omega«, jer je uskrsli Krist paradigma novoga stvorenja.

Tako se mislioci-pjesnici romanti? arske i postromanti? arske generacije pridružuju rijetkim duhovnim misliocima (Theillard de Chardin, Leonardo Boff) koji u erotizmu vide lirsko ili refleksivno nadilaženje puke biološke spolnosti.

Kao što je rekao Teilhard de Chardin: tu silu nismo bili sposobni poticati, kao što smo to učinili s vjetrom, vodom ili sunčevom svjetlošću, koje smo pretvorili u energiju.

Chardin je opširno pisao o tom otkriču.

Pierre Teilhard de Chardin (1881. 1955.), u svojim knjigama opisuje reflektiranje (razmišljanje o sebi) i ljubav kao dva osnovna preduvjeta individualnog i zajedničkog razvoja čovjeka.

Znati više da bi se moglo više i da bi se bilo više. ' (Chardin) Ono što bih još nadodala ovoj izreci je: ' Znati više da bi se opstalo ' U današnjem poslovnom okruženju teško je opstati bez kontinuiranog usavršavanja i stjecanja novih kompetencija.

No, osim Bergsona,? ini se, da je Teilhard de Chardin poznavao jedino misao Henry-H.

" Samo ljubav može ujediniti živa bića tako da ih učini potpunima i posve razvijenima, jer ih samo ona prihvaća i spaja s pomoću onoga što leži u dubini njihova bića " - de Chardin

Ne samo zbog susreta s originalima velikana, kao što su Rembrandt i Goya, Corot i Chardin, impresionisti i postimpresionisti, te oni koji ih slijede, nego i zbog stečene sigurnosti i odvažnosti.

Teilhard de Chardin s tim povezuje i tri pravila, tri oblika i tri stupnja sreće.

Ako pod kapom iste vjere zive Theillard de Chardin i nabozna bakica odana svojem gipsanom Josipu, problem je ipak u prestizu i zastiti cehovskih interesa.

Piere Teilhard de Chardin opisuje reflektiranje kao pretvaranje sebe u objekt promatranja, kao upoznavanje samoga sebe i prepoznavanje onoga što znamo.

Slično su tvrdili i filozof Henri Bergson, ali i čuveni katolički mislitelj i teolog T. de Chardin.

Marie-Joseph Pierre Teilhard de Chardin, isusovac, teolog, filozof, antropolog, geolog, ročen je u Sarcenatu, 1881., a umro je u New Yorku 1955. Bio je četvrto od jedanaestero djece u obitelji de Chardin.

Skupinu još čini i novi dvojac iz Velike Britanije Tom Broadway i Phil Simmons, te Francuzi Germain Chardin i Benjamin Rondeau.