Njegova je supruga Chu Cheche bila prava Somalijka, izrodila mu je tri sina, a, interesantno, sin jednog od njih, dakle Okopin unuk, Kaopi, studirao je sredinom sedamdesetih na ljubljanskoj univerzi.

Druga je malo abstraktna ali mi je cheche:)

Ipak, Cruzova drama ponajprije je teatar riječi, u kojem glumci moraju nositi samu izvedbu što je članovima ansambla Kazališta Marina Držića i uspjelo: od sjajne Jasne Ančić kao Ofelije, koja svoju dominantnost ne zatomljuje istovremeno ne prelazeći u prenaglašenost, do ne manje dobrih Frane Perišina (Juan Julian) koji kao od početka zna što će mu se dogoditi, Nika Kovača (Santiago), Jasne Jukić kao životom razočarane Conchite, Glorije Šoletić kao romantikom, Tolstojevom Anom i Juanom Julianom (personifikacijom Tolstojeva romana) začarane Marele, scenski izražajna Branimira Vidića (Cheche), plejbojevski intoniranog Mirka Šatalića (Palomo) pa i u epizodi zanimljiva Hrvoja Sebastijana (Eliades).

Otvorim novine ugledam da se cheche-chejeni ponovo bude na istoku zeljni financijske inekcije jer zadnja vise ne djeluje i da su se ponovo nekakvi arapi sami poubijali u napadu " covjek-auto-bomba " zamislim kako to izgleda kad covjek svjesno ide u smrt u nekakvom vozilu sto ga na to tjera, nije li i taj Bog vise umoran od namjerno izazvanih prometnih nezgoda, imaju li i oni tamo nula promila kao mi, da li se samoubilacke akcije izvode s punim ili praznim rezervoarom.Ja sve rijedje i rijedje punim auto do " vrha " s gorivom jer negdje je pukla cijev izmedju bliskog istoka i istoka nam tako blistavog i nikako da nahranim tih 300 konja u vozilu koje ima cetiri tocka i osam ventila (to mi ne ide u glavu nikako) i to sve zbog nekakvih, kako nas ovdje uce, terorista koji eksplodiraju kad se uzbude i....