Bez obzira na to kakav bio naš stav prema ovakvom načinu života, fotografije koje je zabilježio Benoit tijekom Rainbow a na Kanarskim otocima, Palenqueu, Chiapasu, Meksiku i Québecu uistinu su impresivne.

Istočna evropa, nije imala revolucija, osim nacionalnih.... socijalizam im je nasilno uvezen iz SSSR-a. poslije su sve imale nacionalne revolucije, bez uspjeha... slijedeće koje se sjećam su revolucija u meksiku početkom dvadesetog stoljeća, moj a legenda emiliano Zapata i Pancho villa (radničko/seljačke revolucije), i krajem 20. og i poč 21. u chiapasu, zapatisti po emillianu se zovu, i seljačka više, ali socijalna svakako... koreja? to je bio prvi sukob dvaju blokova... revoluciji ni traga...

Ona se pak odvija u Chiapasu, na granici s Gvatemalom, gdje na krajnje zapuštenom željezničkom kolodvoru obitelj čeka na vlak na čijem će krovu, također ilegalno, s nizom drugih očajnika, pokušati okušati vlastitu sreću.

Meksički dio populacije nastanjen je u brdima blizu Motozintle i Mazape u istočnom Chiapasu.

Na drugoj reviji u Meksiku, u Chiapasu, za IBF pojas svjetskog prvaka boksali su Cristobal Lacandon Cruz (39 - 11 - 2) i Ricardo Piolo Castillo (38 - 7 - 1), meč je završio tehničkim prekidom nakon treće runde i proglašen je neriješenim.

Anarhijske ideje koje podržavam pronalazim i kod zapatista u Chiapasu i u radničkim preuzimanjima tvornica i u studentskom pokretu i kod malih, horizontalno ustrojenih kolektiva koji rade na lokaliziranim pitanjima i drugdje gdje nema govora o anarhističkoj ortodoksiji.

Dakle, u meču u meksičkom gradu Chiapasu za WBC i WBO naslove svjetskog prvaka u bantamu boksaju izvrsni Meksikanac Fernando Montiel (31 g, 41 - 2 - 2) i portorikanski izazivač Rafael Concepcion (28 g, 14 - 4 - 1)

Dana 21. prosinca 2011. majansko mjesto Thapacula u Chiapasu podiglo je 2,5 m visok odbrojavač do završetka kalendara dugog brojenja.

Takvo kolektivno nekolektivističko stvaralaštvo teško je shvatiti - i teško je, kako rekoh, čak i uočiti - našim mozgovima, učahurenim u a) europskim, b) balkanskim tradicijama. (Prema onome što sam čitao, sličan je proces donošenja odluka na sastancima lokalnih organizacija zapatista u Chiapasu.) Osobito je shvatljivo da to ni naslutiti ne može samoljubivi i medioljubivi Ivan Zvonimir Čičak (koji je s Puhovskim godinama surađivao u HHO - i koji ima neporecivu zaslugu što HHO uopće postoji), za kojeg sam već pisao kako se " očešao " o studente u svojoj kolumni u Jutarnjem listu prošle subote (2. svibnja), a sada je i u naslov stavio svoju poruku: " Imitatori narančaste revolucije doživjeli ste ćorak ". (Narančasta revolucija - misli na Ukrajinu - jedna posebno zanimljiva tema.) U njegovom slučaju, naprosto, riječ je o narcizmu: ne samo o tome da on i " njegova " 1971. neminovno počinju biti potiskivani u drugi plan i novim će generacijama 2009. a ne 1971. biti " referenca " za studentski aktivizam, nego i zbog načela, koje kao " bogomdani " lider ne može shvatiti ni prijavtiti, da lidera nema. (Da, svjedočim s lica mjesta: uistinu ih nema, iako naravno ima pojedinaca, kako rekoh, aktivnijih od drugih.)

Duh Pancha Ville i Emiliana Zapate danas živi u Chiapasu, jednoj od najsiromašnijih meksičkih država, gdje Zapatistička narodnooslobodilačka vojska prije 10 godina pokreće pobunu pod vodstvom obrazovanog subkomandanta Marcosa, novoga narodnog heroja toga povećeg obespravljenog dijela Meksika.

1. siječnja 1994., na dan kada je Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (North America Free Trade Agreement ili NAFTA) stupio na snagu, Zapatistička vojska narodnog oslobođenja (Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional ili EZLN) objavljuje rat meksičkoj vladi, podiže gerilski oružani ustanak i nakratko preuzima kontrolu grada San Cristobal de las Casas, te još pet mjesta u Chiapasu, graničnoj meksičkoj pokrajini

U otvorenim pismima oni promiču indijansku inicijativu za mir u Chiapasu i obranu prava indijanskog stanovništva.

Mnoge strane nevladine udruge koje su se bavile kršenjima ljudskih prava u Chiapasu ističu zabrinutost za ranjivost domorodačke populacije.

Izdaju priopćenje u kojem se objašnjava da bi NAFTA, koja je zabranila subvencije starosjedilačkim poljoprivrednim zadrugama, predstavljala« zajedničko pogubljenje »četiri milijuna starosjedilačkih Meksikanaca u Chiapasu, najsiromašnijoj pokrajni u zemlji

Pa tako u glavnom gradu Tuxtli Gutierez, vlast ima jedna politička struktura - a na državnoj razini jedne od tridesetijedne meksičke države - u Chiapasu, vlast ima druga politička struktura.

Sami Zapatisti bili su ugrađeni u organizacijsku i ideološku povijest dvadesetogodišnje borbe seljaka u Chiapasu, povezani s marksističkom linijom sedamdesetih, teologijom oslobođenja i revolucionarnim nastojanjima u Srednjoj Americi.

Pobjegao je u planine u Chiapasu u jugoistočnom Meksiku, pun revolucionarne retorike i samopouzdanja, da bi tamo preobratio siromašne starosjedilačke mase na ideju oružane revolucije proletarijata protiv buržoazije.

U Chiapasu živi velika populacija Maja, a ta je meksička država je bila je u središtu pažnje kada su zapatisti, pokret koji zahtijeva veća prava za siromašne indijanske zajednice, 1994. pokrenuli kratkotrajni, ali krvavi ustanak.

Ono na vjenčanici je ipak cvijeće (tu je mala slika pa se ne vidi dobro), jer se oni tamo u Chiapasu bave uzgojem istog, pa je tako to cvijeće po kojem je njihova država poznata, a i Eugeniovo odjelo je isto njihovo tradicionalno tako da se sve uklopilo

Pismenost i primarno obrazovanje su slabo rasprostranjeni u Chiapasu, ali u nekim regijama postoje čak i autonome srednje škole koje pohađaju i dečki i djevojke.

Strateška je pobjeda Zapatista značila promjenu uvjeta: ustrajati na tome da se ono što se događa u Chiapasu ne može otpisati kao ograničena« etnička »borba, da je ona ujedno specifična i univerzalna.

Subcomandante (dozapovjednik) Marcos je inzistirao na tome da su siromaštvo i očaj u Chiapasu samo uznapredovala verzija nečeg što se događa diljem svijeta, a to je neoliberalna globalizacija

U Chiapasu, na jugu Meksika 1994. godine osnovana je Zapatistička Vojska Nacionalnog Oslobođenja (Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional - EZLN) a sam pokret postao je respektabilna snaga u političkom životu Meksika

Duhovno i geografsko središte klasične kulture Maya bilo je danas gotovo nenastanjeno područje tropskih prašuma u sjevernoj Guatemali, Hondurasu i u dijelovima meksičkih država Chiapasu i Tabascu.

Kada je prvog siječnja 1994. godine grupa indiosa, nazvana " El Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional " (" Zapatistička Vojska Nacionalnog Oslobođenja ") zauzela četiri grada u najjužnijoj meksičkoj državi Chiapasu (na granici s Gvatemalom) - tražeći duboke reforme... otpočeo je jedan novi proces u načinu komuniciranja takvih revolucionarnih pokreta i ostatka javnosti

Svrha njegove rasprave je ipak obračun sa stavovima Bartoloméa de Las Casasa, biskupa dominikanca u meksičkom Chiapasu, koji se u svojim spisima zalagao za prava urođenika u novim kolonijama i preispitivao opravdanost rata.

Duh Pancha Ville i Emiliana Zapate (a ni Trocki u mnogim krajevima nije za bacit) danas živi u Chiapasu, jednoj od najsiromašnijih meksičkih država, na krajnjem jugu gdje je Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional (EZLN Zapatistička narodnooslobodilačka vojska) prije točno deset godina pokrenula pobunu.

Merckel govori o propasti koncepta multikulturalnosti u Njemačkoj a francuski predsjednik Sarkozy istjeruje ruminjske Rome iz svoje zemlje (iako su i Francuska i Rumunija članice Europske Unije)... ovdje u Chiapasu taj suživot, multikulturalnost i medjusobna tolerancija različitosti zaista cvjeta

No, unatoč ozbiljnim i stalnim razilaženjima između grupa za indijanska prava u Chiapasu i EZLN-a, zapatistički značajan ulog u političkom pokretu za prava Indijanaca očvrsnut je na Nacionalnoj Demokratskoj Konvenciji (CND) u kolovozu 1994. Jedna od CND-ovih radnih skupina predstavila je dokument:« Indijanski narodi: Prema demokraciji i miru u budućnosti.

U Chiapasu, državi koja ovisi gotovo samo o poljoprivrednoj prozvodnji, nepogoda liberalizacije je pogoršana kolapsom International Coffee Agreement 1989. kada je cijena kave na svjetskom tržištu pala za 50 %.