Iako niskobudžetan film (sam Pontecorvo je pripovijedao kako je masovne scene snimao na što užim lokacijama da manji broj ljudi izgleda kao gomila) i sniman uglavnom sa naturščicima, čini mi se da su jedino 3 profesionalna glumca bila, film je iznimna poludokumentaristička kronika (tome pridonosi i nešto zrnatija snimka namjerno rabljena da se još više pojača ugođaj) borbe alžirskoga naroda za nezavisnost protiv francuskog kolonijalnog osvajača i predstavlja pravi trijumf autora, kako Pontecorva tako i scenarista Franca Solinasa (još jednog uvjerenog ljevičara i česta Pontecorvova suradnika, koji je potpisao scenarij i fenomenalnog spaghetti westerna " El Chuncho, Quien Sabe? "). Taj film predstavlja začetak i Alžirske nacionalne kinematografije.