nisam u mogućnosti napraviti ništa kako treba... radim dvokratno, paralelno spremam 4 ispita, mučim se sa svojom " psicom " koju hvata preuranjeni pubertet, zaljubljena sam u frenda koji je u vezi već 5 godina, dido me jučer nazvao, (trenutno je u Slavoniji) i rekao; samo zovem da ti kažem da ne šalješ pisma i razglednice, ne otvaram poštu, znam ja da Oni mene motre, pa da mi još i bedrenicu uvale... što reći.. imao je prije 10 godina moždani, mislili su da nikad neće ustati iz kreveta, ali evo, on svaki dan ide na jogging, samo što neće ni komad moje rođendanske torte pojesti jer tko zna, možda sam je začinila cijanidom pa naravno, kako ne, patrone ciklona B držim na noćnom ormariću... aaaa umara me sve ovo, ova moja Adams family i nenormalni bioritam tako bi htjela da mi na 10 min. bude dosadno.... i tako žudim za tim da sjednem i ovu oluju iz svoje glave prelijem u svoj poluretardirani word 97... i neizmjerno sam sretna što ipak nisam pale sam na svijetu:) volim vas pusa