Ja, snažan i neobrijan, cijepam drva pred svojom drvenom kolibom, malo većom, naravno.

I kada cijepam drva, i kada rješavam križaljku, i kada dobijem plaću, i kada se smijem, i kada patim, i kada ti hoću pomoći, i kada.... ma uvijek sam jači.

Zimi cijepam drva, nosim ljudima ugljen iz podruma u stan

Naime, uvedeni termin shizofrenija dolazi od grčkog jezika gdje schizo znači cijepam, a fren znači razum.

Hvala @diogene (s virtualnom svijećom) radije cijepam riječi nego dlake ili drva (to samo zimi), a posebno ne daj Božje da bih cijepao ljude

Pričamo stare zgode iz školskih dana dok cijepam drva.

Cijepam zato da se imam čime grijati po zimi.

A cijepam tako svako proljeće ili ljeto već 10 godina.

Takve stvari inače cijepam od osamsto do ' iljadu maraka...

Anđelko, ono M. B. je trebalo biti unutar znaka navoda, zar ne? mislim tek tako, bez namjere da cijepam dlaku

a ja kao nuklearna fizičarka ni sama ne znam zašto ne cijepam atom trenutno..: rofl:: rofl: pa vi ste vecinom djecurlija iz srednje skole na ovom topicu i podforumu.. kuzite se i citate iz aviona... eventualno zaluta poneko eto malo stariji, a jos rjede netko obrazovaniji (jer takvi bas i ne gledaju BB) tako da bas sumnjam da cu tu naci kvalitetnog sugovornika... samo ti cjepaj atomceke.. da se bavis time a ne istospolnim zajednicama, vejruj mi da bi puno dalje dogurala u zivotu:)

pa istina.. oni cjepači na struju mi idu na kurac.. ja kad cijepam drva to mi bude najbolji dan u tom tjednu naradim se zajebavam se i napijem se ko animal.. a ovi koji to nazivaju primitivnim sportom mogu se sakrit i to pogotovo oni koji nisu ni sjekiru drzali u ruci.. sramite se: ode cijepat:

Nastavak x 0 Kako komentirati činjenicu da svaki dan cijepam drva bar dva sata, da se držim i dobre prehrane i svega a imam 64 kg...

Odlučio sam i poslijepodne cijepam E - disk na dva dijela: imati ću ih tri: dva po 30 GB, jedan od 20 GB.

" Ako idem po nalaze, ili odvezem tuđi automobil na registraciju, odem u kupnju, čistim snijeg, cijepam drva...

Zimi cijepam drva, kad je potrebno kosim travu, a najteže mi pada rad u polju koji je stvarno izuzetno težak.

Kristijane, iako sam napisao da te neću spominjati, moram ti odgovoriti, kad već pišeš da cijepam dlake:

i sad, ja da ju utjesim, krivnju za govna po stjenci skoljke svalim na oca. on je ionako pater familijas, njemu nemeres nista, on ima sve cheatove u zivotu. mislim, sto posto je on kriv, jer ja nikada ne kenjam u donjem veceu, odveć je malen pa se osjećam isuviše klaustrofobično dok cijepam atome. ostali nemaju dovoljnu eksplozivnu snagu sfinktera i ne razvijaju dovoljno jak inflatorni pritisak u debelu crijevu da i mogli ono sto moze moj tata. nitko nema tatu kao ja mislim cak i da nije bio kriv, ja bih krivicu na njega svalio.

I eto bolovanja, a s tim i opasnost da me Milinovićevi ' Bolovanje busters ' momci ulove kako za vrijeme bolovanja cijepam drva ili nanosim ' prvu ruku ' boje na balkonsku ogradu?

Ja stvarno bi te me pojebala, JER SLINIŠ DOK TI RADIM, ANĐELE. životinjsko napaljenje ždere ti grudi i utrobu. grudi, mila, u kojima si mliječno estrogenizirana i proizvodiš mlijeka jebačkog ekscesa više od Dukata - a nigdje ni kapi, osim što se ono dolje močiš i rosiš, ko prolom si oblaka, nekada, ko niska od dukata, koju ne stavljam kao znamenje neko oko vrata nego je žderem požrtvovno, da bi ti procvala, bliska-mi-daleka. uzmi u sebe, uzmi najdraža, uzmi u sebe - tvrd sam zbog tebe. falusno stablo od titanijumskog dioksida pokvarilo ti ruž malinasti na usnama. oslinila si mu stablo, ali se ne topi, takvu lizaljku mila ne srećeš svaki dan. obu-moći-hvati-ljubi-me-mi-ga-da-gi-ti-iz petnih žila-naribam-nabi-oduzmem ga i dodam, bezbroj, bezbroj puta za Tebe. da ga, ga da, mi ga nasukano zasućeš, mozak da bridi malo na načine strasnih uzdizanja i ludorija koitalnih. iz petnih ću ti gi ju žila izudaram, izmaltretiram. zarinem-zabijem-nadajem-nadstavljam-hala-halapljivo te pijem gdje si najtanja i najosjetljivija. to je kazna tvojih poriva, to je silovanje moje srčanosti iz tvoje fine prozirne bluze. tako me goni i kala ta prozirnost predane žene, koja nikada nije bila podatna, ali se omakne na svetkovini ljubavi u predanost izjebavanju. ću ti gi ju izjebem ko blesav, živoderski-animalno kako gospa uredska kazaše rujanki. jebem te u sise, očima korakom te prostirem kao perzijski tepih jer te valjaju strasti nikad dovoljno izmorene, a htjela si, a htjela bi to završno jako teško trošenje Žene. leđima ti prođoh jezikom udava, vidi me, gle, kako prolazim, kako visim nad tvojim čežnjama kao debeli kravosis naturalne zaljubljivosti. pametna i učena, a blesavo jebena, to si željela. osvješteni i učeni tu si animalnost možemo dopustiti, ona je služenje tvom rezervoaru. stvarno si skrhana, ponekad, kad eto tolikog ti treba. najprije te valja divljački potrošiti. moraš dati da ti dođem kao vandalstvo. u takvim se svjetovima kreću predane žene. životinjski te potrošiti da bi uopće shvatila kolika si Žena. krotka dama cmuže, SLINI DOK JOJ RADIM, SLINI KO BEBA, srce joj se otrglo kontroli, eh, opasnija je od razularenog cirkuskog lava. lavlja neutaživost mufa proždrla cijelog dresera, koliko god ga ima - shaq-o-nil, giganto-mutant-ekstravagantis, jak u postupcima kada je do pičke. progesteron je u tebi podviljao od nabadanja uzavrele ti sredine koja te toliko mučila godinama. sočna praznina Žene. ustupak proscu. dar ljudima. život djeci. sram bestidnome. čast moralizatorima. dobro je tako sa progesteronom, on ti daje da lakše dišeš, on ti materničnu krušku sluđenu i nadraženu održava gipkom i opuštenom; predala se sva falusu pa može i zatitrati od razvaljenja, upravo tako relaksirana, dati Ženi da nakratko OSJETI PUNU I APSOLUTNU SEBE, SVOJE POSLANJE NA OVOME SVIJETU. ženskarenje. ono nije stvar muškaraca. najdublje je ženskarenje položeno u ženi. eto, i kruška u tvom tijelu je krotka, dok je udara glava gladnog medvjeda i rado bi da je okupa u moru zapjenjene sperme u kojem Ti osnažujem žensku dušu, miljenice žarkih ljeta i djevojačkih proljeća. uzavri slobodno. popali si ju iz srca, svog, mila, jer ja ti neskromno dajem samo tvrdo muško meso koje te obožava u svakom tvom atomu, u svakoj elektronskoj ovojnici, i vješa se na tvoja pitanja ko balavče ucviljeno na majku koja hoće svojim i samo svojim putem, ali na vrhuncu se nalazimo, svako stremljenje završava sa apexom, sa najvišom točkom - na kojoj dvoje mogu stajati samo zagrljeni, u protivnome se strovaljuju. udaj se za ludost slobode ovaj puta, za strast i čežnju što probija uredske prostore brzinom zvuka - daje ti da plačeš pomahnitala od jebade u cockpitu lovca f-35 sakrita u stratosferi kurca, sluđenog podavanja muškoj napasti. jer znam te, osjećam te, mogu te razumjeti, jer volim te, želiš me, jer trebam te, osjećaš me, imam te, predaješ se, spada haljina sa tebe ko magla što je vjetar ponese - dok ti mi gi ti ju cijepam napola, lamatam grlić, okrećem ga, valjam, probijam se daleko iza horizonata grlićnih događaja, tamo gdje te svijet boli, ljudska koža, gdje si zadojena konfliktima koje ti treba falusom izbiti iz glave, što je poslanje žensko kojeg se Žena ne srami i od kojeg ne bježi, ali suzdržana to obavlja u Dvoje, a podivljala lisica sa bezbrojnim neznancima. lija daruje Muško, a suzdržljiva dama daruje Muškarca. to su dvije vrlo različite stvari. razmisli o tome, mila. baš, da baš ti gi ju rado silujem i posilujem kad se ponudiš za doživljaje visoke, ulazim duuuhhggooo i duboko, pomičem te u ložnici. zaključali se nismo, tako je napetije. pljuješ mi u usta, tako te odmah osjećam proteinski, peptinski, odriješito. ne sjećaš se jesu li svi napustili sobe i hodnike zgrade, tako si britkija zbog momenta iznenađenja, izgaraš preciznije, a ulaženje-izlaženje karine, mesurine željezne sada ti je važnije od slučajnih prolaznika u uredu; dakle se daješ bezrezervno, ne bi li konačno doprla do te Žene u sebi koja je jača od svega što si do sada o sebi znala, pa je svijesno istraživati ne možeš, jer nisi ti svršavanje, tijelo i duša su svršavanje. ti si neko ime i prezime. j. p., na primjer. v. h., na primjer. i. n., se događa. g. k. se propinje srcem luđački, također, da zadivi na sceni zvanoj Dvoje, sebe i mene. prolaznici slučajni? ma nek se nose, nek se jebu, i oni neka si daju oduška, ili neka odjebu... (i ovdje mi pišu siročići teoriju, a nitko o svom jebu još nije ni pisnuo, o Dvoje, a Dvoje u orgazmiji je prevažno za blog ovog imena, ne?). mogli bismo se tako pojebat ko mutavi, strelovito, mila, volim te i... i... ma... strelovito ti gi ju - nasred ulice, u haustoru, na klupi, u vešeraju gdje ćeš vrištanje i mučanje pokriti plahtama... balerina rokoko ždere karu nesnosno. božanska požuda. imaš pravo na nju, jer ona te ističe i pokazuje kao vladaricu, kao zvijezdu.u ulici slučajnih prolaznika ti gi ju mi ga si ga prislanjaš na srce, na usta, na grlo, na grudi... kako diraš njime grudi, tako srce ti se razboljuje od prejakih misli, dok grmiš u sebi sasvim tiha i shrvana očekivanjem. uvaljana u žestinu proživljavanja dok ti gi ju mi gi ti ju bodem bodežom izbadam rujem i srce ti sakatim strašću koju nam je sudba jebačka podarila. hvala, hvala ti, mila. hvala ti. ali nisi ti sudba. ti si strašni komad kojeg jebem mutavo. događamo se tako moćno, o bože, tako jako i predivno, tako si svijesna situacije i bistrooka, prije nego li kreneš prema vrhuncima na kojima postaješ strana i katatona. nemaš ti gi što da rodiš i izrodiš iz sebe, nisi u trudu trudna djetetom ljubavi, ali ipak znam da si humani placento laktogen aktivirala vezuvno, vulkanski u sebi jer želiš dobro omastiti brk lakome mi kite. grizli medo joj je kredo. kredo joj je grizli medo. nabila si se na jaku šapu maštarija, a željezo erektirano radi u tebi kao čudesna mašina. baš, baš si sretna. to je moment, to su minute i sati u kojima se događam samo zbog tebe, uz tebe i u tebi, jer drukčije me nema, tada. lakomo meso koje te kolje iznutra, na stolu, na tepihu, u fotelji, u liftu ishitrenosti i žderanja zubima, čerećenja čarapa i slipova, kidanja skupih bisernih ogrlica i... ona zlatna, debela, koju ponekad namjerno baciš ili ostaviš na podu, nagrađujući obilato vrijednog ti trudbenika, rovca, satira, grizlija. jesi li kada sokolila falus laktogen-placentno, glukozom, kad je ono gorenje u utrobi tako jako da ova skupa sa maternicom sama počinje živjeti, siktati, histerizirati cijelo žensko biće. imaš svako i puno pravo na to raspemećenja, mila. jer voljeno si biće. obožavano. sad ću ćemo će mi će ti doći, sad mila, diraj, diram, zabijam se, puštaš nasilje, sad, sad, mila sad... grizli ti je kredo, medvjed koji te raspolućuje što fizički što u srcu percipiranja... sad, sad mila moja, milaaaa saaddd... šuti, šuhhttiii. šuti, samo šuti - šuti moj pizdače mali, predivni... ah... kuš.. samo te volim, samo si mi sve, samo si potpuna i moje moćno sviđanje... i... i - jebi se, jebi se jako... odabrala si ga... tvoj je... take-over, baby... napravi to... samnom ti gi mi napravi... JER JA SAM SAD ŽELJA I SAMO ŽELJA, BIJELO SAM TI USIJANJE... JA SAM ŽELJA I TVRDA KOST ZABITA PONAVLJANJEM U TVOJE GORDO SRCE POTPUNE IZJEBANOSTI.

Ti sada znas da dalje od ovoga ne mogu, da se cijepam iznutra i da sam ziva samo kad si kraj mene

Odnosno, pametnije vam je brojati zvijezde, loviti leptire, mirisati cvijeće, cijepati drva iz razonode kao ono, cijepam drva po kućama iz razonode.

Ja se doslovce cijepam od smijeha.

Cijepam drva, obrezujem voćke ili planinarim. " Tvrdi da ga u karikaturi nisu toliko zanimale osobe, nego mentalitet.

Cijepam svoju dušu na dijelove, na onu opipljivu, vanjsku komponentu koja je utkana u moje ponašanje i imidž, i na onu drugu, koju negiram jer je pretamna, jer je pregusta, jer ju je lakše ignorirati.

Ja cijepam i sastavljam; Ja ubijam i život dajem; Ja svodim u pakao i izvodim iz njega, i niko nije u stanju da se izbavi iz mojih ruku ".

Kod apostola Pavla hereza se pojavljuje kao suprotnost nedjeljivom jedinstvu Crkve, pri čemu ne znači samo lažno naučavanje, već i« šizmu »(grčki« schizo« znači cijepam), crkveni raskol ili odvajanje od Crkve.

Nekad me ljudi zovu da im cijepam drva ili da im pomognem kopati.

Ne znam iskreno je odgovorio Maks Peč, riječka legenda, proslavljajući 13. siječnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci 98. rođendan. Svako jutro cijepam drva, kuham i perem sam i znam napraviti sve što mi treba u kući.

dakle, ja nemam djece, ali na pomisao da će on ili ću ja otići - cijepam se na pola. i tako se cijepam već više 8 godina. a nemam djece, ponavljam. slaba sam na njega, kako god da okreneš. ne znam, možda ti uopće više ništa ne osjećaš za muža. možda biste ti i dijete zaista umirali negdje od gladi. ne znam. znam da su djeca često tu da brane naš strah od razdvajanja. dobar, vraški dobar razlog. teško protiv njega.