Drugo: i kao yin-yang odlika u oblikovanju zvuka, dakle kao implicirana karakterna odrednica, i radni potencijal (ne tek u smislu snage, u krajnjem određenju) njihovog topološkog opredjeljenja, o čemu će više riječi biti kasnije, nego radije kao u onome što sve taj zvuk jest i znači nasuprot onome što od njega (a samo zato što jest cijevnog podrijetla) očekujemo, a on pritom to ustrajno nije jer ga i sve izvan pojma određuje upravo kao i sadržaj/doseg/pokrivanje (pomišljam na famozne crno-bijele grafike: bijela vaza ili dva lica postavljena sučelice - o zbunjujućim fenomenima centra za vid koji interpretira ono što oko vidi). (Eto: možda nismo uspjeli pojasniti, nego dodatno zakomplicirali, ali bar smo pokušali zorni primjer.) Dakle: da bi se dobro čulo što cijev može postići, za to joj treba dati odgovarajuće uvjete.